(new post – review) Alien:Romulus(2024.) je dobra zabava, ali samo to!

Nakon solidnog Prometheusa i slabog Alien Covenanta, bio sam skeptičan kada je najavljeno da će Ridley Scott i Walter Hill producirati novi film iz Alien franšize i univerzuma, a radnja je držana u tajnosti, jedino što se znalo je da će se film nastavljati na radnju iz legendarnog prvog dijela. Redatelj Fede Alvarez(Evil Dead remake, Dont Breathe) je napravio odličan posao u ovom pitkom i solidnom sf horroru. Dakle, radnja se nastavlja na prvi dio, događa se 20ak godina nakon događanja na brodu Nostromo kada je Ellen Ripley izbacila Xenomorpha u svemir. Naravno, Ripley nije prisutna u ovom filmu, samo se spominje. Rain (dobra Cailee Spaeny) i njen prijatelj android Andy(David Jonsson) sanjaju o bijegu iz rudarske kolonije, gdje ih osim teškog rada čeka samo bolest i prijevremena smrt. Zajedno s Raininim bratom i još par frendova oni pobjegnu želeći se dočepati slobodne planete. No, na putu naiđu na napuštenu svemirsku postaju i krenu je opljačkati. No, naravno da je postaja samo naizgled napuštena. Da ne otkrijem svu radnju, mogu reči da je akcija solidna, kao i klaustrofobični i beznadni ugođaj koji prati glavne likove. Pozdravljam i korištenje cgi slike legendarnog Ian Holma u ulozi negativca, androida Rooka. Što se tiče aliena, imamo klasične paukolike aliene koji skaču na lice, ovog puta malo poboljšane i misleće živine, tu su i klasični Xenomorphi, ali vrhunac filma i iznenađenje koje mi je poboljšalo film kao cjelinu je miks čovjeka i Xenomorpha, neka poboljšana genetska verzija koju je zla Weyland Yutan korporacija uspjela proizvesti u laboratoriju. Naravno da Weyland Yutan korporacija vlada poznatim svemirom i širi svoje pipke želeći pokoriti još jače čovječanstvo. Film je zabavan, akcija je solidna, ali ima dijelova koji su malo prekopirani iz ranijih nastavaka ili hommage ranijim nastavcima. Sve u svemu, film je sasvim ugodna razbibriga za gledanje i osvježenje nakon solidnog Prometheusa, ali slabog Covenanta, kada sam mislio da je franšiza pokopana zauvijek. Film otvara mogućnost nastavka, pa ćemo vidjeti dalje što budućnost nosi.

7/10

Narodni heroj Ljiljan Vidić(2015.) – ili ga voliš ili ga mrziš, ali tu je!

Ivan-Goran Vitez mi je ostao u pamćenju sa svojim filmom Šuma Summarum koji je bio odlična kombinacija anarhoidne crne nasilne komedije, društvene kritike i filma u stilu Deliverance u kojem ekipa iz jedne tvrtke na team buildingu u pripizdini zapne za oko familiji primitivnih rednecka koji ih počnu proganjati i ubijati sa twistom na kraju.

Jako sam se radovao ovom filmu, no nekako uz svu ostalu ponudu mi je prošao ispod radara, stalno sam nekako odgađao pogledati ovo čudo, iako je bio popriličan kino hit u Hrvatskoj, što nije česti slučaj za domaći film. Kada film počne i mladi pjesnik Ljiljan Vidić (odličan Kristijan Jaić) i njegova spaljena mama (veteranka Slavica Knežević) budu prikazani nekako trashy, pogotovo onaj odlazak u dućan i susret s ustaškim policajcom kojeg u cameo ulozi glumi odličan Robert Roklicer, počinje mi svitati da bi ovo moglo biti nešto ultra glupo.

No, kako sam se ufuravao u film, počelo mi je svitati da je film zapravo odlična anarhoidna komedija koja se sprda sa svim i svačim, od partizana, ustaša, komunista, fašista, hipstera… Film je zapravo suluda ideja o grupi partizana na čelu s Ljiljanom koji se prijave za ustašku verziju Supertalent showa preko kojeg bi, u slučaju da pobijede bili pozvani na domjenak kod Ante Pavelića(fenomenalan Dražen Čuček), te bi izvršili atentat na njega i Adolfa Dadu Hitlera te bi završili rati. Ideja je suluda, ali zapravo sam se više puta uhvatio u glasnom smijehu gledajući ovaj film, koliko je apsurdnih situacija, smiješnih, a zapravo pomalo tužnih. Postava je fenomenalna, od mladih snaga preko veterana Stojana Matavulja kao prejebenog komandanta Struje, Dragana Despota kao Tita, cameo uloge Mile Kekina u ulozi čovjeka bankomata, Anje Šovagović kao Vesnine pomajke folksdojčerice i mnogo drugih. Ovo ludilo morate pogledati, neki ga vole, neki ga mrze, ali nema između. Meni je fenomenalan. Preporuka!

Barbarians (2021) – psychological thriller with folk horror overtones!

I just love folk horror and I love intense movies with story settled somewhere in the middle or nowhere or in countryside. When Barbarians start, the intro looks like another Celtic heritage folk horror movie, with luxurious house being built and sold on a piece of land where powerful Celtic ancient rock brings forth its power. We switch to Adam(Iwan Rheon – of Game Of Thrones, his excellent role playing Bastard of Bolton) and Eve (excellent Catalina Sandino Moreno of Che, A Most Violent Year…). Adam is somehow insecure writer whose birthday falls on this evening and him and Eve await friends to join them for dinner and celebration at this wonderful new mansion that they are buying, their dream house. We see some supernatural segments with wounded dying fox that leads us on a false trail that this is a folk horror tale. Finally, friends Lucas(Tom Cullen) and Chloe(Ines Spiridonov) arrive and what seems like a fun dinner somehow turns into a fight where some dirty secrets of our protagonists surface and nothing is what it seems. Then, three ominous masked men invade the house and carnage starts…

This little movie is directed, written and produced by Charles Dorfman who produced King´s Speech, The Lost Daughter, Honest Thief…and it was fun to watch because it led me to many corners leaving me surprised and waiting for more. It first led me to be folk horror, drama, psychological thriller and home invasion movie with twists here and there thrown in successfully right to bloody ending of the movie which left some questions in my head, but that is only me. The cast did a good job, especially Rheon and Moreno portraying weak Adam and dominating Eve. Movie is cut into segments like chapters and it has no fillers, it was nice to watch and not yawn for a second. The only thing was that the three masked villains could be explained a bit more, although they are connected to Lucas and his deeds. Lucas is slimy, lying, scummy character and I love how they managed to make me hate this character and love Adam and Eve. This movie is almost perfect, there are some things lacking, but fun to watch nonetheless.

8/10

What We Left Behind: Looking Back At: Star Trek Deep Space Nine

I always considered stupid the so called war between Star Wars fans and Trekkies, fans of Star Trek movies and series. I was too young to watch original series when it was on tv, but I became a fan of Star Trek when Next Generation with captain Picard, Data and others started to broadcast on tv in former Yugoslavia. Later on I love how captain Janeway and Voyager tried to get home from Delta Quadrant in Voyager series. I am a fan of all movies, both old and new canon and still love to boldly go where no man has gone before. But, there is one that I never finished and stopped to watch and that is Star Trek: Deep Space Nine (1993-1999) and this two hour documentary tells the story about this series whose concept was different than the previous and later series, the story revolving around and hapening on space station called Deep Space Nine, with main character being black captain Sisko played by Avery Brooks. This documentary encompasses all of the characters, like Ferengi barman Quark, Shapeshifter chief of security Odo, warrior Major Kira, with couple of characters that were already known from TNG series, namely Worf and O´Brien. What I find most interesting is part of the movie which tells the story about the villains through series, like evil Dominion and others. Also, I love all the anecdotes from filming, around actors and life, also around screenwriters and their hardships while creating the storylines for many successfull years. I love how all the key creators of the series read the hate mail sent by fans when the series was screened and how this part of Star Trek lore was both hated and loved equally in my humble opinion. This movie documents an era and series that left its mark in hearts and minds of sci fi fans all over the world, so I honor the memory and recommend this movie if you are a fan or you are to become one.

7/10

Heels – sezona prva: serija o ljubavi prema wrestlingu i ustrajnosti

Postoji li život nakon Arrowa za Stephen Amella? Nakon što je godinama uspješno glumio junaka prema DC stripu u seriji Arrow, Amell je nakon glupavog i razočaravajućeg završetka zadnje sezone te serije nestao s ekrana. No, eto ga u glavnoj ulozi nove serije, Heels, koja se bavi wrestlingom, sportske drame o meni nečem vrlo dragom što pratim od klinačkih dana. Kreator ove serije je Michael Waldron, izvršni producent Marvelove serije Loki i scenarist novog, nadolazećeg Doctor Strange filma. Dakle, serija je naslovljena Heels što u wrestling riječniku znači negativac, odnosno svi negativci u wrestlingu su heels, a pozitivni likovi babyfaces. Ovdje ne govorimo o wrestlingu kao olimpijskom sportu, nego wrestlingu kakvog se sjećate iz 80-ih i 90-ih, kada su Hulk Hogan, Ultimate Warrior, Undertaker i slične face vladale ovom sports entertainment kako to zovu službeno.

Dakle, grad Duffy u saveznoj državi Georgia je sjedište DWL, kojeg vodi Jack Spade, kojeg glumi naš Stephen Amell, ex Arrow s početka ovog teksta, koji pokušava voditi malu nezavisnu wrestling ligu koju je stvorio njegov otac Tom Spade, kojeg je pojela depresija i ubio se nakon što je završio svoju legendarnu wrestling karijeru. Jack ima mlađeg brata Acea, odličan Alexander Ludwig(Bjorn iz serije Vikings) koji je miljenik publike. Jack pokušava balansirati između obiteljskog života, wrestlinga u kojem je on heel i prvak, dok je Ace babyface pozitivac i neprijateljskih jačih korporativnih liga koje ih pokušavaju upropastiti. Pošto se razumijem u wrestling, nije mi bilo teško pratiti ovu seriju i neke fah pojmove koji se koriste u priči kao kayfabe, dropkick, suplex, pin….dok će nekom tko se ne razumije u to, možda malo teže pasti praćenje toga i neće im biti baš jasno. Serija mi je bila baš odlična, svih osam epizoda od otprilike sat vremena i uživao sam u likovima, a i glumci su odlični, Amell, Ludwig, prekrasna Allison Luff kao Jackova supruga Staci, te karizmatičan i zabavan veteran wrestler Wild Bill u odličnoj interpretaciji Chrisa Bauera (The Wire, True Blood…). Intrigantno je pratiti Jacka u njegovim odlukama, da li će posustati i pokleknuti pred kompromisima, da li će spasiti svog posrnulog brata, ali ponekad me Stephen Amell iritira u nekim situacijama svojim izrazom lica kao što me i iritirao u seriji Arrow, kao da će se rasplakati ili ukenjati u isti čas. Alexander Ludwig je odličan kao i u Vikingsima i predviđam mu veliku karijeru tv glumca, pa i kino glumca ako tako nastavi. Kraj serije nas ostavlja na svojevrsnom cliffhangeru i serija je obnovljena za drugu sezonu, pa se baš radujem što će biti dalje.

7,5/10

(recenzija) A Dark Foe(2020.)-sasvim zadovoljavajući mali nezavisni mračan psihološki triler

Redateljski prvijenac Marie Gabriele Cardenas je sasvim zadovoljavajuće malo djelce koje će ispuniti želje svih fanova krvavijih mračnih psihotrilera. Neku večer mi je baš došlo da pogledam neki triler, pa rekoh stavim ovo djelce koje mi se činilo poprilično zanimljivo sudeći po sadržaju.

Tony Cruz(Oscar Cardenas) je izmučeni bivši agent FBI-a koji je doživio traumu kada je imao 12 godina. Naime, u kuću im je upao psiho serijski ubojica koji je ubio majku, a sestra je nestala, pretpostavka da je oteta. 30 godina kasnije, Tony boluje od rijetkog poremećaja kao posljedice traume, odnosno nykthophobie, straha od mraka i gubi posao u jednoj ponesrećenoj akciji u kojoj misli da je vidio ubojicu svoje majke, kojeg je zapamtio pošto tom liku nedostaje jedno uho. Zapošljava se kao bodyguard bogataševoj supruzi Rebecci koja je povezana sa ilegalnim bordelom u kojeg navodno zalazi i ubojica zvani Cradle čiji broj žrtava neprestano raste i to žena ubijenih na brutalan način. Tony se ispreplete u igri psihe, živaca, smrti i nasilja.

Ono što me smeta u ovom filmu je na momente drvena gluma Oscara Cardenasa kao naslovnog lika, ali sve izvlači legendarni Graham Greene kao dijabolični Cradle, manijakalni ubojica Indijanac, koji je stvarno bizarno napravljen, kao i razlog zbog kojeg otima i ubija žene. Film je neka uvrnuta mješavina film noira, psihološke drame o nošenju s traumom i gubitkom, te krvavog i mračnog trilera o serijskom ubojici i drugom kraku priče koji je dio o traffickingu žena i prostituciji. Ima i nešto gore scena koje su odlično odrađene i vjerno dočaravaju krvava ubojstva. Scenarij kojeg su zajedno napisali Oscar i Maria Gabriela Cardenas uopće nije loš. Očekivao sam planirani twist na kraju filma, ali srećom se nije dogodio, jer bi me jako razočarao da je ispalo tako kao što sam mislio da će ispasti. Sve u svemu, solidnih skoro dva sata za ljubitelje ovakvih filmova.

7/10

Green Room(2015.) – film koji je odličan i na drugo gledanje!

Pošto dolazim sa punk rock hardcore scene, meni je ovaj film bio dodatno zanimljiv zbog scene koju prikazuje, odnosno punk/skinhead scenu. Dakle, radnja ovog filma je o punk hardcore bendu koji se nalazi na diy turneji i kako to biva, izvise na gigu kod promotora i kratki su na parama za benzin, za hranu i kombi. No, promotor im ponudi gig u obližnjem klubu, gdje njegov bratić ima ekipu, ali ih isto tako upozori da se tamo okupljaju uglavnom skinheadsi. Naši junaci stignu u klub, a pred hrpom nabrijanih skinsa odsviraju obradu Dead Kennedys Nazi punks fuck off i razjare cijelu publiku. No, sve prođe relativno okej, ali taman kada su na odlasku gitaristica zaboravi mobitel u backstageu. Što vidi? Murder! Tako se naši junaci nađu zabarikadirani u backstageu s hrpom ljutih ubojitih nazi skinsa na vratu koji ih žele skratiti za glavu…

Ovaj film redatelja Jeremy Saulniera, koji je također i scenarist, kreće se takvom brzinom da je pravi užitak za gledanje. Scene borbe, akcije i smrti su realistične, no toliko nagle i iznenadne, da tek kasnije počneš osjećati žal za nekim likovima koji su tako brzo nestali sa ovog svijeta. Negativci su odlično napravljeni, pogotovo Patrick Stewart je jezovit kao glavni negativac, nisam ga navikao vidjeti u ovakvoj ulozi. U glavnoj ulozi je Anton Yelchin za kojim ostaje vječna žal, pošto je prerano preminuo u tragičnoj nesreći 2016., taman kad je krenuo odličnim glumačkim putem. Tu je i Imogen Poots kao skineta Amber, prokleto zgodna i opako borbena kada treba. Zanimljivo je pratiti njenu transformaciju u filmu od uplašene, pomalo sleazy skinete do ratnice i katartične završnice. Gledao sam ovaj film 2016., te ponovo jučer i mogu sa sigurnošću reči da je ovo jedan od boljih filmova koje sam gledao te vrste. Ne nudi ništa novo, ideja grupe ljudi zatočene i opkoljene proteže se još od slavnih Carpenterovih filmova, ali ako se dobro napravi, ispadne odlično, kao u ovom slučaju.

9,5/10 kapi krvi.

(review) Rewind This! – a nice and nostalgic ode to good old vhs times!

All of us who grew up in the eighties and nineties remember with fondness vhs times and what was our first movie we watched on our new videorecorder. Mine were Goonies and Spaceballs, also first Indiana and Star Wars:New Hope. I still remember the day when we bought our vhs videorecorder, I went to see first Batman by Tim Burton to my hometown cinema, and when I got home, the new tv and videorecorder were there! I am also an avid collector of horror movies and recently I started to expand my virtual collection, meaning besides physical dvds and vhss on my shelves, I also collect horror thematically divided on my portable hard disks. It is not the same, but it is still lots of fun. This is what this movie is about, among other themes, collectors and the future of collecting and releasing physical versions of movies, now when almost everything is available on streaming services. Also, this movie presents all the collectors, and I am so happy to be able to hear the same themes, the same problems that my fellow collectors have throughout the world. Also, this movie teaches the history of vhs, gives insights to some really obscure and rare movies, also interviews by horror greats, for example Frank Henenlotter of Basket Case fame. This hour and a half passed really quickly with this fine documentary.

7/10 drops of blood.

(recka) WarHunt(2022) – nakon dugo vremena jedan odličan war horror

Oduvijek sam jako volio podžanr horrora koji miješa ratni film i horror. Od Deathwatch, The Bunker, Outpost, preko Dog Soldiers Neill Marshalla, iako nije striktno ratni film, ali glavni likovi su vojnici. Tu je i Frankenstein´s Army kojeg sam pogledao barem tri puta, toliko mi je bio odličan miješajući found footage i war horror.

Nekako u zadnje vrijeme nisam očekivao puno i bio sam skeptičan, nakon očajnog Ghosts of War, ali ovaj mi je vratio vjeru u war horror. Američki avion padne iznad Schwarzwalda 1945.i major Johnson (coolerski Mickey Rourke) šalje jedinicu padobranaca iz airborne divizije u potragu za posadom i teretom. Jedinicu vodi iskusni narednik Brewer (Robert Knepper), a Johnson im priključuje i operativca Walsha (Jackson Rathbone). Po dolasku u šumu nalaze mrtva tijela Nijemaca koja vise s drveća, te zarobljavaju jedinog preživjelog Nijemca koji je prestravljen. Malo po malo, naši junaci tonu u ludilo, nešto ili netko ih progoni i otkrivaju da postoje i gore stvari od njemačkih vojnika, nakon što saznaju što je stvarna misija….

Ovaj film je režirao Mauro Borrelli, koji je ujedno i jedan od scenarista ovog odličnog filma. Priča je u redu, sadrži elemente Predatora, slashera, ghost story i ponešto mindfuck i body horrora. Likovi su dobro koncipirani, pa čak i pomalo stripovski komičan Rourkeov lik, a efekti krvi i smrti su brzi, nemilosrdni i solidno napravljeni, kao i rješenje i kraj priče koja ostavlja mjesta za nastavak, a i ne mora. Ima nekih nelogičnosti u scenariju, ali davno sam prestao brinuti za to, ukoliko je film dobar i zanimljiv, a ovaj definitvno je. Po svim kriterijima dobar horror, solidno provedenih sat i pol, te moja topla preporuka ukoliko volite ovakve filmove.

Prijedlozi horror filmova za Valentinovo!

Ach, ta ljubav! Ljubav je uvijek slatka i u zraku miriše, kao proljeće koje je barem kod nas u naletu već nekoliko dana, iako još nije niti polovica veljače.

Eto, bliži se i praznik zaljubljenih, to Valentinovo, sa svim svojim prednostima i nedostacima. Po mom mišljenju to je postao praznik konzumerizma, kao i još neki dani koji su u Europu stigli iz Amerike, te toliko drage, a toliko u nekim stvarima zajebane zemlje,

Moje mišljenje je da se uistinu crna i tamna srca vole svaki dan, a ne samo na taj dan u veljači svake godine. Kako bolje provesti taj dan nego kada padne mrak sa voljenom tamnom soulmate pogledati neki horror. Evo tri prijedloga:

Klasik žanra. Spooky ludi ubojica, romantika i krv i vriskovi, gdje ćeš bolje?

U moru remakeova evo i jedan remake ovog gornjeg klasika. Nije loš, ali ako možete birati, bolje izaberite original.

Svojevrsni dark horse žanra, film koji je mnogima promaknuo ispod radara, a radi se o sasvim pristojnom teen slasheru koji se događa za ovaj dan. U glavnoj ulozi David Boreanaz iz serije Angel/Buffy. Dobar izbor!

Volite se, ljubite i grlite, zapamtite krv i smijeh su lijek! Blood is the life! And it shall be ours!

Vlad Kraykulla

Poznati i manje poznati filmovi