Category Archives: Books/Movies

(knjiga review) Mile Kekin – Soundtrack za život

Evo mene da pročitam novu knjigu legende punk rocka, rocka i kantautorstva ove regije i šire. Kupio sam je priznajem na sniženju, kada sam je vidio u izlogu VBZ-a, rekoh sebi, hajde kupim je, pa ću vidjeti o čemu je i vjerojatno se brzo čita, ako je zanimljiva. Knjiga ima ravnih dvjestotinjak stranica, nešto od toga su fotografije, velika većina su tekstovi pjesama, bilo od Hladnog Piva, bilo od Miletove solo karijere. Tu su tekstovi hitova HP, pa i neke manje opskurnije pjesme i svi ti tekstovi su me podsjetili koliko je Mile Kekin odličan tekstopisac oduvijek bio i počeo sam nekako više cijeniti njegovu odluku da napusti Pivo i da nastavi sa solo karijerom koju fura prilično uspješno, kao i ostatak benda koji je formirao više punk orijentirane Savršene Marginalce. Ono što me najviše zanimalo u ovoj knjizi su autobiografske crtice, kratke pričice i epizode iz Miletovog života koje su mi najzanimljiviji dijelovi knjige i stvarno mi je žao da nije manje tekstova pjesama, a više tih anegdota i pričica, pošto su vrlo pitke za čitanje, šaljive, autoironične i volio bih da čovjek jednom napiše i objavi vlastitu autobiografiju koju bih vrlo rado pročitao. Zato ocjena 4/5, jer bih volio više pričica, a manje liriksa.

(new post-review) Lee(2023.) – solidan biopic o ustrajnosti žena u teškim situacijama

Kate Winslet je skoro cijelo desetljeće skupljala sredstva i pripremala ovaj film kao producentica i glavna naslovna glumica. Odabrala je debitanticu Ellen Kuras kao redateljicu, a film je napravljen po predlošku knjige Lives Of Lee Miller, koju je napisao i objavio njen sin Antony Penrose 1985., osam godina nakon smrti dotične. Film je biopic o Lee Miller, bivšem modelu, a sada fotografkinji i dopisnici poznatog časopisa Vogue. Pošto volim biopicove, ovo sam s radošću otišao pogledati u naše kino. Ovaj film fino radi gradaciju prikazujući ostarjelu Lee kako priča novinaru svoju životnu priču na imanju negdje na engleskom selu. Priča fino počinje bezbrižnim danima prije početka Drugog svjetskog rata, dokolici punoj zabave, pića, smijeha i seksa. Lee se zaljubi u Rolanda, britanskog umjetnika(odličan Alexander Skarsgard) i odseli u Veliku Britaniju. Tamo radi za britansku verziju Vougea, te nakon bombardiranja i njemačkog Blitzkriega, odluči otići s američkom vojskom u Europu nakon iskrcavanja u Normandiji, želeći fotografirati rat i okrutnost iz prve ruke. Uz pomoć kolege Davya(Andy Samberg) ona ode i iskusi svu brutalnost i ratovanje iz prve ruke, kulminirajući potresnim fotografijama iz oslobođenog konclogora Dachau. Film ima i nekoliko zanimljivih scena, kao što je kupanje Lee i fotografiranje u Hitlerovoj kadi u njegovom stanu u oslobođenom Minhenu. Isto tako, pošto je film djelomično snimljen kod nas, pojavljuje se u kratkoj cameo ulozi Marinko Prga kao zarobljeni nacistički časnik i izgovara samo dvije riječi, a to su, pogađate Heil Hitler hehe. Film ima opuštajućih momenata, napetih ratnih akcijskih scena, emocija u oslobođenom Parizu, šokantnih scena u Dachau, a tu je i pomalo, da ne otkrijem sad, iznenađujući pomalo poetski twist na kraju koji ostavlja gledatelja s pitanjem-dva u glavi kada vidi kraj filma. Brijem da je Lee napravljen s aspiracijama za nagrade, Oscar i slične, ali iako je dobar film, nema mi onu nekakvu crtu da bude zapamćen i nije jedan od tih koji bi po mom mišljenju bili zavrijedili da dobiju prestižnu nagradu. Solidno.

7/10

(new post – review) Alien:Romulus(2024.) je dobra zabava, ali samo to!

Nakon solidnog Prometheusa i slabog Alien Covenanta, bio sam skeptičan kada je najavljeno da će Ridley Scott i Walter Hill producirati novi film iz Alien franšize i univerzuma, a radnja je držana u tajnosti, jedino što se znalo je da će se film nastavljati na radnju iz legendarnog prvog dijela. Redatelj Fede Alvarez(Evil Dead remake, Dont Breathe) je napravio odličan posao u ovom pitkom i solidnom sf horroru. Dakle, radnja se nastavlja na prvi dio, događa se 20ak godina nakon događanja na brodu Nostromo kada je Ellen Ripley izbacila Xenomorpha u svemir. Naravno, Ripley nije prisutna u ovom filmu, samo se spominje. Rain (dobra Cailee Spaeny) i njen prijatelj android Andy(David Jonsson) sanjaju o bijegu iz rudarske kolonije, gdje ih osim teškog rada čeka samo bolest i prijevremena smrt. Zajedno s Raininim bratom i još par frendova oni pobjegnu želeći se dočepati slobodne planete. No, na putu naiđu na napuštenu svemirsku postaju i krenu je opljačkati. No, naravno da je postaja samo naizgled napuštena. Da ne otkrijem svu radnju, mogu reči da je akcija solidna, kao i klaustrofobični i beznadni ugođaj koji prati glavne likove. Pozdravljam i korištenje cgi slike legendarnog Ian Holma u ulozi negativca, androida Rooka. Što se tiče aliena, imamo klasične paukolike aliene koji skaču na lice, ovog puta malo poboljšane i misleće živine, tu su i klasični Xenomorphi, ali vrhunac filma i iznenađenje koje mi je poboljšalo film kao cjelinu je miks čovjeka i Xenomorpha, neka poboljšana genetska verzija koju je zla Weyland Yutan korporacija uspjela proizvesti u laboratoriju. Naravno da Weyland Yutan korporacija vlada poznatim svemirom i širi svoje pipke želeći pokoriti još jače čovječanstvo. Film je zabavan, akcija je solidna, ali ima dijelova koji su malo prekopirani iz ranijih nastavaka ili hommage ranijim nastavcima. Sve u svemu, film je sasvim ugodna razbibriga za gledanje i osvježenje nakon solidnog Prometheusa, ali slabog Covenanta, kada sam mislio da je franšiza pokopana zauvijek. Film otvara mogućnost nastavka, pa ćemo vidjeti dalje što budućnost nosi.

7/10

(strip recka) Družba iznimne gospode – knjiga 1.

Fibra je izdavačka kuća koja, kao što tagline govori, izdaje samo kvalitetne stripove. Ne, ovo nije plaćen i dogovoren oglas hehe. Marko Šunjić je napravio odličan posao izdajući stripove koje sam voli i znače mu puno, kao i stripove koji su mu bliski po svjetonazorskom pogledu. Alan Moore je definitivno jedan od najznačajnijih strip autora od početka do danas i njegova djela će biti ziher smještena u panteon strip umjetnosti, u biti već sada se nalaze tamo uz bok ostalim “božanstvima” koje toliko volimo čija djela su danas neizostavan dio kulturne strip baštine.

Ja jako volim viktorijanske i gotičke avanture, pa moram priznati da se više baš ne sjećam filma snimljenog po ovom stripu, morati ću ponoviti gradivo, imam ga u svojoj dvd kolekciji. Sa zanimanjem sam pročitao prvu knjigu o šestero avanturista: Allan Quatermain(sjećate li se dva filma s Richard Chamberlainom i tv serije s Patrick Swayzeom?), kapetan Nemo, Mina Murray(nedavno razvedena od Harkera, nakon strašnih događaja, pitam se kojih hehe), Hawley Griffin nevidljivi čovjek, dr. Henry Jekyll, g.Edward Hyde koji su unovačeni od strane misterioznog agenta Campion Bonda da odrade zadatak za tajnovitog šefa obavještajne organizacije, poznatog samo kao M. Kao što to obično biva, nakon što se sukobe sa kineskim demonom/mafijašem/ludim znanstvenikom Doktorom, dolazi do twista i naši junaci moraju spašavati London i vlastite glave.

To je nekako u grubo priča prve knjige, koja je napravljena da izgleda kao Penny Dreadful romani u nastavcima, sa prekrasnim naslovnicama koje se pojavljuju kao bonus u knjizi. Fibra uvijek ima bogate dodatke u svojim izdanjima i ovdje možemo naći skice, pogovor, priču avanturu Allana Quatermaina, naslovnice, a boje i crteži su odlični u cijeloj knjizi.

Neki će možda zamjeriti što nemam neko stručnije recenziranje, ali ja sam laik, znam što mi se sviđa, a što ne. Tako i pišem. Ono što mi se sviđa u ovome je gotička atmosfera viktorijanskog Londona, pomalo prljavi i pokvareni glavni likovi, pogotovo mi se dopao lik Hawley Griffina odnosno nevidljivog čovjeka, koji je dio tima, ali prvenstveno misli na sebe u svojim odlukama i često podlegne svojim nagonima. Ono što mi se još sviđa je akcija, krvave scene i nasilje koje je poprilično eksplicitno u ovoj knjizi. Sada moram napomenuti što mi se manje sviđa, to su negativci, da ne odam previše, nisu mi baš legli kako su prikazani i nekako mi je prebrzo došao kraj i prebrzo se sve riješilo. Sve u svemu, solidan strip, solidno izdanje, uskoro se bacam na knjigu 2.

Ocjena 7/10 kapi krvi.