M.Night Shyamalan je nekada imao dobre, napete i neobične filmove, no u zadnjih godina je naredao neke stvarno kriminalno loše filmove, ispod njegove razine, no drago mi je da se vratio ovim napetim trilerom o igri mačke i miša između serijskog ubojice i policije. Cooper(Josh Hartnett) je izveo kćerku Riley(Ariel Donoghue) na koncert poznate pjevačice Lady Raven(Saleka Shyamalan) u arenu. No, arenu je okružilo 300 policajaca i agenata FBI, jer se u areni među publikom nalazi i serijski ubojica The Butcher, odnosno Cooper. Počinje igra mačke i miša između Coopera i policije i napeta igra kako pobjeći iz arene koja vrvi policijom i FBI-em, a da kćerka istovremeno ne nasluti da je otac zapravo manijakalni ubojica. Hartnett je odličan u glavnoj ulozi kada pratimo njegove transformacije iz brižnog oca u psihotičnog manijaka i natrag u ulogu oca. Film je doslovno napet svaku minutu sve do samog kraja koji ostavlja otvoren prostor za eventualan sequel, a taj kraj me nekako razočarao nakon 99 posto odličnog filma. Glumačka ekipa je savršena, scenarij kojeg je također napisao Shyamalan je napet i odličan, pa toplo preporučam ovaj napeti triler svima koji vole Shyamalanove filmove i trilere općenito, pa mogu samo zaželjeti sretan povratak ovom legendarnom redatelju.
