Pošto dolazim sa punk rock hardcore scene, meni je ovaj film bio dodatno zanimljiv zbog scene koju prikazuje, odnosno punk/skinhead scenu. Dakle, radnja ovog filma je o punk hardcore bendu koji se nalazi na diy turneji i kako to biva, izvise na gigu kod promotora i kratki su na parama za benzin, za hranu i kombi. No, promotor im ponudi gig u obližnjem klubu, gdje njegov bratić ima ekipu, ali ih isto tako upozori da se tamo okupljaju uglavnom skinheadsi. Naši junaci stignu u klub, a pred hrpom nabrijanih skinsa odsviraju obradu Dead Kennedys Nazi punks fuck off i razjare cijelu publiku. No, sve prođe relativno okej, ali taman kada su na odlasku gitaristica zaboravi mobitel u backstageu. Što vidi? Murder! Tako se naši junaci nađu zabarikadirani u backstageu s hrpom ljutih ubojitih nazi skinsa na vratu koji ih žele skratiti za glavu…

Ovaj film redatelja Jeremy Saulniera, koji je također i scenarist, kreće se takvom brzinom da je pravi užitak za gledanje. Scene borbe, akcije i smrti su realistične, no toliko nagle i iznenadne, da tek kasnije počneš osjećati žal za nekim likovima koji su tako brzo nestali sa ovog svijeta. Negativci su odlično napravljeni, pogotovo Patrick Stewart je jezovit kao glavni negativac, nisam ga navikao vidjeti u ovakvoj ulozi. U glavnoj ulozi je Anton Yelchin za kojim ostaje vječna žal, pošto je prerano preminuo u tragičnoj nesreći 2016., taman kad je krenuo odličnim glumačkim putem. Tu je i Imogen Poots kao skineta Amber, prokleto zgodna i opako borbena kada treba. Zanimljivo je pratiti njenu transformaciju u filmu od uplašene, pomalo sleazy skinete do ratnice i katartične završnice. Gledao sam ovaj film 2016., te ponovo jučer i mogu sa sigurnošću reči da je ovo jedan od boljih filmova koje sam gledao te vrste. Ne nudi ništa novo, ideja grupe ljudi zatočene i opkoljene proteže se još od slavnih Carpenterovih filmova, ali ako se dobro napravi, ispadne odlično, kao u ovom slučaju.

9,5/10 kapi krvi.