Tag Archives: movie reviews

Reviews From The Crypt

(novi post – recenzija) Terrifier 3(2024.) – jedna od najboljih slasher franšiza ikad?!

Leave a comment

Na prvi Terrifier sam naletio slučajno, nakon što sam na puno horror portala pročitao hvalospjeve na račun filma. Kada sam ga pogledao ostao sam zapanjen, kako je dobar slasher sa puno gore efekata, te odličnom killerom creepy klaunom Artom(odličan David Howard Thornton). Drugi dio je bio još bolji, s over the top killovima, dobrom pričicom za sve nas koji volimo moderan slasher, te odličnim soundtrackom. Da pojasnim, gledanje Terrifiera 3 je za mene bilo kao da slušam Cannibal Corpse ili Mortician albume, dakle gore, gore i samo gore. Radnja se nastavlja na dvojku, kada Sienna(Lauren LaVera) i njen brat Jonathan(Elliott Fullam) pokušavaju srediti živote i uživati kod rodbine u božićnim blagdanima. Ono što ne znaju je da je Art the Clown preživio i uz pomoć opsjednute nakazne Victorie(Samanta Scaffidi) želi osvetu i počinje ponovo ubilački mayhem. Ono što fascinira je ideje koje Damien Leone, koji je ujedno i redatelj ima za killove. Uvodnih deset minuta će vam teško biti probavljivo ako ste slabijeg želuca i niste hardcore horror fan. Isto tako, scene bombe u shopping mallu istodobno izaziva smijeh, ali i užas. Tu je i naprosto nenadjebiva scena killa pod tušem. Film u gore elementima varira između gotovo crtićkog pretjerivanja i tona krvi i crijeva i prerezanih svega i svačega. Također, Terrifier 3 ima i hommage nekim poznatim horror filmovima, kao što je recimo Black Christmas, a pojavljuje se i legenda make up efekata i slashera 80-ih Tom Savini u maloj cameo ulozi, tu je i wrestling legenda Chris Jericho u ulozi bolničara u ludari, koji, pogađate najebe od strane Arta i Victorie. Finale filma s final girl postulatom slasher horrora je odlično napravljeno i podsjetilo me na Evil Dead filmove, pogotovo jedna scena, vidjeti ćete koja. Mislio sam da će to biti kraj, finalni dio trilogije, no kraj ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, a ako će biti na razini prva tri biti će super. Trojka ima najveći bodycount, najrazrađenije brutalne killove, još više creepy Arta i definitivno će cijela trilogija još dugo vremena biti dragulj u kruni slasher horror filmova novog milenija. Topla preporuka.

Reviews From The Crypt

(novi post-recenzija) Longlegs(2024.) – jedan od boljih psiholoških trilera godine

Leave a comment

Ovaj film redatelja i scenarista Osgooda Perkinsa su reklamirali kao najstrašniji horror godine, no to je daleko od istine, ali film je definitivno creepy, pogotovo zahvaljujući genijalnom Nicolas Cageu u ulozi serijskog ubojice Longlegsa. Cage je teško prepoznatljiv zbog maske i šminke koju nosi, ali je definitivno ostvario jednu od uloga života. FBI agentica Lee Harker je na misiji hvatanja serijskog ubojice koji ostavlja okultne poruke na mjestima zločina. Modus operandi je uvijek isti. Otac familije poubija familiju, a onda sebe. Poruke su na okultnom jeziku, potpisane Longlegs. Lee uspijeva dekodirati poruke i kako se klupko odmotava kreće se prema neumitnom mračnom twistu na kraju filma, koji čini ovaj film jednim od najboljih psiholoških trilera ikada, a definitivno ove godine. Film ima neku gušeću, mračnu atmosferu i snimljen je onako u retro štihu. Kraj filma odnosno twist na kraju mi je bio totalno iznenađenje, iako sam imao neke primisli što bi moglo biti, ali odvelo me u potpuno drugom smjeru. Maika Monroe je odlična kao pomalo vidovita agentica Harker, pomalo kanalizira Jodie Foster odnosno njenu ulogu u Silence of the Lambs. Prava zvijezda koja krade svu pažnju je Nicolas Cage kao negativac, Cage je ujedno i jedan od producenata filma. Da li je film najstrašniji horror godine? Definitivno nije. Je li film odličan psihološki triler, koji ima nadnaravne elemente? Je. Moja topla preporuka.

Reviews From The Crypt

(novi post-recenzija) When Evil Lurks(2023.) – zlo je svuda oko nas

Leave a comment

Nekako u zadnje vrijeme naletim na dobre horror filmove, iako je moj omiljeni žanr zapao u neku letargiju remakeova, rebootova, nastavaka i šta ja znam čega sve ne. Onda kada misliš da nema više baš dobrih horror filmova, naletim na ovaj dragulj. Demian Rugna je napisao i režirao ovaj odličan argentinski horror. Radnja je slijedeća, u zabačenom selu dvojica braće, Pedro i Jimi saznaju da je susjed na idućoj farmi opsjednut i da će uskoro roditi zlo. Uz pomoć susjeda Ruiza krenu se osloboditi tijela i time pokrenu lanac zlih događaja koje je teško zaustaviti. Ovaj film me naprosto oduševio, da ne spoilam sad cijelu radnju. Na početku sam mislio, o ne, opet jedan possession horror, no grdno sam se prevario. Film je kombinacija atmosferičnog kozmičkog Lovecraftovskog horrora, Evil Deada i ima neku opaku atmosferu. Također, pun je gore efekata i to odličnih i ne libi se gaziti sve postulate žanra svojom svježinom i naprednošću. Kada bolje promislim, film je zapravo za mene neka alegorija o postojanju zla koje se ne može izbiti ili izliječiti u svima nama. Gluma je odlična kao i atmosfera beznađa. Kraj me ostavio malo zbunjenim i otvorenim prostorom za nastavak, koji se nadam, ako ikada bude napravljen, da neće upropastiti sve dobro što je ovaj film donio.

Reviews From The Crypt, Uncategorized

Barbarians (2021) – psychological thriller with folk horror overtones!

Leave a comment

I just love folk horror and I love intense movies with story settled somewhere in the middle or nowhere or in countryside. When Barbarians start, the intro looks like another Celtic heritage folk horror movie, with luxurious house being built and sold on a piece of land where powerful Celtic ancient rock brings forth its power. We switch to Adam(Iwan Rheon – of Game Of Thrones, his excellent role playing Bastard of Bolton) and Eve (excellent Catalina Sandino Moreno of Che, A Most Violent Year…). Adam is somehow insecure writer whose birthday falls on this evening and him and Eve await friends to join them for dinner and celebration at this wonderful new mansion that they are buying, their dream house. We see some supernatural segments with wounded dying fox that leads us on a false trail that this is a folk horror tale. Finally, friends Lucas(Tom Cullen) and Chloe(Ines Spiridonov) arrive and what seems like a fun dinner somehow turns into a fight where some dirty secrets of our protagonists surface and nothing is what it seems. Then, three ominous masked men invade the house and carnage starts…

This little movie is directed, written and produced by Charles Dorfman who produced King´s Speech, The Lost Daughter, Honest Thief…and it was fun to watch because it led me to many corners leaving me surprised and waiting for more. It first led me to be folk horror, drama, psychological thriller and home invasion movie with twists here and there thrown in successfully right to bloody ending of the movie which left some questions in my head, but that is only me. The cast did a good job, especially Rheon and Moreno portraying weak Adam and dominating Eve. Movie is cut into segments like chapters and it has no fillers, it was nice to watch and not yawn for a second. The only thing was that the three masked villains could be explained a bit more, although they are connected to Lucas and his deeds. Lucas is slimy, lying, scummy character and I love how they managed to make me hate this character and love Adam and Eve. This movie is almost perfect, there are some things lacking, but fun to watch nonetheless.

8/10

Reviews From The Crypt

What We Left Behind: Looking Back At: Star Trek Deep Space Nine

Leave a comment

I always considered stupid the so called war between Star Wars fans and Trekkies, fans of Star Trek movies and series. I was too young to watch original series when it was on tv, but I became a fan of Star Trek when Next Generation with captain Picard, Data and others started to broadcast on tv in former Yugoslavia. Later on I love how captain Janeway and Voyager tried to get home from Delta Quadrant in Voyager series. I am a fan of all movies, both old and new canon and still love to boldly go where no man has gone before. But, there is one that I never finished and stopped to watch and that is Star Trek: Deep Space Nine (1993-1999) and this two hour documentary tells the story about this series whose concept was different than the previous and later series, the story revolving around and hapening on space station called Deep Space Nine, with main character being black captain Sisko played by Avery Brooks. This documentary encompasses all of the characters, like Ferengi barman Quark, Shapeshifter chief of security Odo, warrior Major Kira, with couple of characters that were already known from TNG series, namely Worf and O´Brien. What I find most interesting is part of the movie which tells the story about the villains through series, like evil Dominion and others. Also, I love all the anecdotes from filming, around actors and life, also around screenwriters and their hardships while creating the storylines for many successfull years. I love how all the key creators of the series read the hate mail sent by fans when the series was screened and how this part of Star Trek lore was both hated and loved equally in my humble opinion. This movie documents an era and series that left its mark in hearts and minds of sci fi fans all over the world, so I honor the memory and recommend this movie if you are a fan or you are to become one.

7/10

Reviews From The Crypt

(recenzija) A Dark Foe(2020.)-sasvim zadovoljavajući mali nezavisni mračan psihološki triler

Leave a comment

Redateljski prvijenac Marie Gabriele Cardenas je sasvim zadovoljavajuće malo djelce koje će ispuniti želje svih fanova krvavijih mračnih psihotrilera. Neku večer mi je baš došlo da pogledam neki triler, pa rekoh stavim ovo djelce koje mi se činilo poprilično zanimljivo sudeći po sadržaju.

Tony Cruz(Oscar Cardenas) je izmučeni bivši agent FBI-a koji je doživio traumu kada je imao 12 godina. Naime, u kuću im je upao psiho serijski ubojica koji je ubio majku, a sestra je nestala, pretpostavka da je oteta. 30 godina kasnije, Tony boluje od rijetkog poremećaja kao posljedice traume, odnosno nykthophobie, straha od mraka i gubi posao u jednoj ponesrećenoj akciji u kojoj misli da je vidio ubojicu svoje majke, kojeg je zapamtio pošto tom liku nedostaje jedno uho. Zapošljava se kao bodyguard bogataševoj supruzi Rebecci koja je povezana sa ilegalnim bordelom u kojeg navodno zalazi i ubojica zvani Cradle čiji broj žrtava neprestano raste i to žena ubijenih na brutalan način. Tony se ispreplete u igri psihe, živaca, smrti i nasilja.

Ono što me smeta u ovom filmu je na momente drvena gluma Oscara Cardenasa kao naslovnog lika, ali sve izvlači legendarni Graham Greene kao dijabolični Cradle, manijakalni ubojica Indijanac, koji je stvarno bizarno napravljen, kao i razlog zbog kojeg otima i ubija žene. Film je neka uvrnuta mješavina film noira, psihološke drame o nošenju s traumom i gubitkom, te krvavog i mračnog trilera o serijskom ubojici i drugom kraku priče koji je dio o traffickingu žena i prostituciji. Ima i nešto gore scena koje su odlično odrađene i vjerno dočaravaju krvava ubojstva. Scenarij kojeg su zajedno napisali Oscar i Maria Gabriela Cardenas uopće nije loš. Očekivao sam planirani twist na kraju filma, ali srećom se nije dogodio, jer bi me jako razočarao da je ispalo tako kao što sam mislio da će ispasti. Sve u svemu, solidnih skoro dva sata za ljubitelje ovakvih filmova.

7/10

Reviews From The Crypt, Uncategorized

Green Room(2015.) – film koji je odličan i na drugo gledanje!

Leave a comment

Pošto dolazim sa punk rock hardcore scene, meni je ovaj film bio dodatno zanimljiv zbog scene koju prikazuje, odnosno punk/skinhead scenu. Dakle, radnja ovog filma je o punk hardcore bendu koji se nalazi na diy turneji i kako to biva, izvise na gigu kod promotora i kratki su na parama za benzin, za hranu i kombi. No, promotor im ponudi gig u obližnjem klubu, gdje njegov bratić ima ekipu, ali ih isto tako upozori da se tamo okupljaju uglavnom skinheadsi. Naši junaci stignu u klub, a pred hrpom nabrijanih skinsa odsviraju obradu Dead Kennedys Nazi punks fuck off i razjare cijelu publiku. No, sve prođe relativno okej, ali taman kada su na odlasku gitaristica zaboravi mobitel u backstageu. Što vidi? Murder! Tako se naši junaci nađu zabarikadirani u backstageu s hrpom ljutih ubojitih nazi skinsa na vratu koji ih žele skratiti za glavu…

Ovaj film redatelja Jeremy Saulniera, koji je također i scenarist, kreće se takvom brzinom da je pravi užitak za gledanje. Scene borbe, akcije i smrti su realistične, no toliko nagle i iznenadne, da tek kasnije počneš osjećati žal za nekim likovima koji su tako brzo nestali sa ovog svijeta. Negativci su odlično napravljeni, pogotovo Patrick Stewart je jezovit kao glavni negativac, nisam ga navikao vidjeti u ovakvoj ulozi. U glavnoj ulozi je Anton Yelchin za kojim ostaje vječna žal, pošto je prerano preminuo u tragičnoj nesreći 2016., taman kad je krenuo odličnim glumačkim putem. Tu je i Imogen Poots kao skineta Amber, prokleto zgodna i opako borbena kada treba. Zanimljivo je pratiti njenu transformaciju u filmu od uplašene, pomalo sleazy skinete do ratnice i katartične završnice. Gledao sam ovaj film 2016., te ponovo jučer i mogu sa sigurnošću reči da je ovo jedan od boljih filmova koje sam gledao te vrste. Ne nudi ništa novo, ideja grupe ljudi zatočene i opkoljene proteže se još od slavnih Carpenterovih filmova, ali ako se dobro napravi, ispadne odlično, kao u ovom slučaju.

9,5/10 kapi krvi.

Reviews From The Crypt, Uncategorized

(recka) WarHunt(2022) – nakon dugo vremena jedan odličan war horror

Leave a comment

Oduvijek sam jako volio podžanr horrora koji miješa ratni film i horror. Od Deathwatch, The Bunker, Outpost, preko Dog Soldiers Neill Marshalla, iako nije striktno ratni film, ali glavni likovi su vojnici. Tu je i Frankenstein´s Army kojeg sam pogledao barem tri puta, toliko mi je bio odličan miješajući found footage i war horror.

Nekako u zadnje vrijeme nisam očekivao puno i bio sam skeptičan, nakon očajnog Ghosts of War, ali ovaj mi je vratio vjeru u war horror. Američki avion padne iznad Schwarzwalda 1945.i major Johnson (coolerski Mickey Rourke) šalje jedinicu padobranaca iz airborne divizije u potragu za posadom i teretom. Jedinicu vodi iskusni narednik Brewer (Robert Knepper), a Johnson im priključuje i operativca Walsha (Jackson Rathbone). Po dolasku u šumu nalaze mrtva tijela Nijemaca koja vise s drveća, te zarobljavaju jedinog preživjelog Nijemca koji je prestravljen. Malo po malo, naši junaci tonu u ludilo, nešto ili netko ih progoni i otkrivaju da postoje i gore stvari od njemačkih vojnika, nakon što saznaju što je stvarna misija….

Ovaj film je režirao Mauro Borrelli, koji je ujedno i jedan od scenarista ovog odličnog filma. Priča je u redu, sadrži elemente Predatora, slashera, ghost story i ponešto mindfuck i body horrora. Likovi su dobro koncipirani, pa čak i pomalo stripovski komičan Rourkeov lik, a efekti krvi i smrti su brzi, nemilosrdni i solidno napravljeni, kao i rješenje i kraj priče koja ostavlja mjesta za nastavak, a i ne mora. Ima nekih nelogičnosti u scenariju, ali davno sam prestao brinuti za to, ukoliko je film dobar i zanimljiv, a ovaj definitvno je. Po svim kriterijima dobar horror, solidno provedenih sat i pol, te moja topla preporuka ukoliko volite ovakve filmove.

Reviews From The Crypt, Uncategorized

(propustili ste? – retro recka) Hatchet mi je vratio vjeru u slasher žanr.

Leave a comment

Moja top tri horror podžanra su slasher, pogotovo iz golden ere slashera ranih 80-ih, stari Hammer Horror filmovi, te, vjerovali ili ne, found footage horror.

Jedan od filmova koji mi je vratio vjeru u posrnuli slasher podžanr je remek djelo Adam Greena, koji je ujedno i scenarist, film jednostavnog naziva Hatchet. Kao što tagline kaže, nije remake, nije nastavak i nije baziran na japanskom filmu hehe. Ima to svoje zašto, uz bezbrojne bezidejne rebootove, remakeove, nastavke po xti puta, činilo se kao da je žanr malo zamro u nastojanjima da se horror održi privlačnim, super nama fanovima i da ostane lepršav i spektakularan. Onda je uletio ovaj.

Radnja filma se događa za vrijeme Mardi Gras festivala u New Orleansu, kada prijatelji Ben i Marcus odu na turističku turu koja je kao spooky Halloween tura po bayou močvari noću, a u toj močvari vlada okrutni nemrtvi ubojica Victor Crowley, koji se osvećuje namjernicima za nesreću i zlo koji su ljudi počinili njemu i njegovom ocu. Kako to obično biva, naša živopisna grupica se nasuka brodicom, odu na kopno i akcija počinje kada nalete na Crowleyevu kolibu. Likovi su živopisni, od dobričine Bena, pomalo napornog i preseratora Marcusa, lokalne cure Marybeth i ostalih s brodice koji pogibaju jedno po jedno u krvavim ubojstvima.

Upravo scene ubojstava od strane Victor Crowleya su ono što ovaj film čini još zabavnijim, te scene su toliko over the top i krv doslovno šprica posvuda, dok naši junaci stradavaju jedan po jedan od legendarnog Kane Hoddera, koji je utjelovio Crowleya, gotovo neprepoznatljiv pod maskom deformiranog lica. Druga činjenica koja ovaj film čini zabavnim je hommage brojnim horrorima osamdesetih i milestoneima žanra, od cameo male uloge Roberta Englunda u uvodu filma, Tony Todda nešto kasnije, preko jednog ubojstva koje je hommage ubojstvu u vreći za spavanje iz Friday the 13th serijala, preko završetka filma i posvete svim horror slasherima zlatne ere, likova koji su cheesy i totalno u eighties stilu, atraktivnog jakog negativca i otvaranju puta za nastavke, ali o tome idući puta više.

Odlična slasher razbibriga koja je moja preporuka svim ljubiteljima žanra koji ovo još nisu pogledali.

Reviews From The Crypt, Uncategorized

(RECENZIJA) La Grande Vadrouille(1966.) – Dvije komičarske legende na jednom mjestu.

Leave a comment

Ovaj film sam gledao kao klinac sa roditeljima na ORF, austrijskoj televiziji, pošto smo cijela obitelj obožavali Louis De Funesa i njegove filmove, kao što su besmrtni serijal o žandaru Cruchotu i ekipi iz St Tropeza, Luksuzni Restoran i mnoge druge. Tako da s ovim filmom povezujem toplinu roditeljskog doma, neki drugi, idilični život kojeg odavno više nema i čini se kao da ga nikada nije ni bilo.

Dakle, ovaj film povezuje u jedno dvije komičarske legende, možda i najveće francuske tog doba, Louis De Funesa i Bourvila. Riječ je o urnebesnoj komediji koja se događa u doba Drugog svjetskog rata u okupiranoj Francuskoj. Iznad Pariza Nijemci su oborili jedan engleski bombarder i trojica članova posade iskoče iz aviona i spuste se svaki u različiti dio Pariza. Jedan dođe u kontakt sa malerom Augustin Bouvetom (Bourvil), drugi padne u operu i dođe u kontakt sa ekscentričnim i nervoznim dirigentom Stanislasom Lefortom (De Funes), dok se zapovjednik spusti u Zoo. Dogovor je da se sva trojica moraju naći u turskoj kupelji, šifra je melodija pjesme Tea For Two. Lefort i Bouvet odluče da će im pomoći uz lijepu Juliette (Marie Dubois) i kreću na urnebesno epsko putovanje. Dakle, Francuzi su jednostavno nenadmašni u komediji zabune, od traženja po maglici turske kupelji, zamijenjenih brojeva hotelske sobe s njemačkim progoniteljima, jurnjave po cesti i bacanja tikvi na njemačke motoriste, no sve to ne bi bilo toliko smiješno da nema tolike kemije između dvojice velikana. De Funes kao i uvijek nervozan, mali živčenjak koji uglavnom gestikulira, radi grimase i viče, dok je Bourvil smiren, kao pomalo spor i simpleton, ali dobrodušan i simpatičan čovjek iz naroda. Brojne situacije u kojima se nađu i interakcija tijekom dva sata filma jednostavno raskida od smijeha.

Ovdje nisam mogao, a da ne povučem neke paralele sa legendarnom serijom Allo Allo. Kao i u spomenutoj seriji, u ovom filmu imamo šalu i sprdnju sa svim stranama, Francuzima, Englezima i Nijemcima, što je toliko odlično funkcioniralo u kasnije napravljenoj spomenutoj britanskoj seriji. Isto tako, razne situacije s britanskim pilotima, kao što su sakrivanje u bačve vina, prerušavanje u prostitutke, njemačke vojnike, kasnije su toliko dobro bile iskorištene u Allo Allo. Dakle, ovaj film mi je bio uz toplo sjećanje na neka bolja vremena, savršena komedija za malo smijeha u ova, nadasve čudna vremena.

Ocjena: 10/10 kapi krvi.