Tag Archives: horror filmovi

(propustili ste? – retro recka) Hatchet mi je vratio vjeru u slasher žanr.

Moja top tri horror podžanra su slasher, pogotovo iz golden ere slashera ranih 80-ih, stari Hammer Horror filmovi, te, vjerovali ili ne, found footage horror.

Jedan od filmova koji mi je vratio vjeru u posrnuli slasher podžanr je remek djelo Adam Greena, koji je ujedno i scenarist, film jednostavnog naziva Hatchet. Kao što tagline kaže, nije remake, nije nastavak i nije baziran na japanskom filmu hehe. Ima to svoje zašto, uz bezbrojne bezidejne rebootove, remakeove, nastavke po xti puta, činilo se kao da je žanr malo zamro u nastojanjima da se horror održi privlačnim, super nama fanovima i da ostane lepršav i spektakularan. Onda je uletio ovaj.

Radnja filma se događa za vrijeme Mardi Gras festivala u New Orleansu, kada prijatelji Ben i Marcus odu na turističku turu koja je kao spooky Halloween tura po bayou močvari noću, a u toj močvari vlada okrutni nemrtvi ubojica Victor Crowley, koji se osvećuje namjernicima za nesreću i zlo koji su ljudi počinili njemu i njegovom ocu. Kako to obično biva, naša živopisna grupica se nasuka brodicom, odu na kopno i akcija počinje kada nalete na Crowleyevu kolibu. Likovi su živopisni, od dobričine Bena, pomalo napornog i preseratora Marcusa, lokalne cure Marybeth i ostalih s brodice koji pogibaju jedno po jedno u krvavim ubojstvima.

Upravo scene ubojstava od strane Victor Crowleya su ono što ovaj film čini još zabavnijim, te scene su toliko over the top i krv doslovno šprica posvuda, dok naši junaci stradavaju jedan po jedan od legendarnog Kane Hoddera, koji je utjelovio Crowleya, gotovo neprepoznatljiv pod maskom deformiranog lica. Druga činjenica koja ovaj film čini zabavnim je hommage brojnim horrorima osamdesetih i milestoneima žanra, od cameo male uloge Roberta Englunda u uvodu filma, Tony Todda nešto kasnije, preko jednog ubojstva koje je hommage ubojstvu u vreći za spavanje iz Friday the 13th serijala, preko završetka filma i posvete svim horror slasherima zlatne ere, likova koji su cheesy i totalno u eighties stilu, atraktivnog jakog negativca i otvaranju puta za nastavke, ali o tome idući puta više.

Odlična slasher razbibriga koja je moja preporuka svim ljubiteljima žanra koji ovo još nisu pogledali.

(RECENZIJA) Night of the Seagulls(1975.) – Sjeća li se netko The Blind Dead kolekcije?

Kada smo sestra i ja bili mali, nije bilo puno televizijskih kanala na kojima bismo mogli gledati horror filmove. ORF – austrijska televizija je uz Sloveniju bila zapravo jedini strani program, u biti jedini, pošto je Slovenija spadala u tada zajedničku državu kao i mi. E, pa tada se davao ciklus horror kojem su Austrijanci dali naziv Die Reitende Leichen, što bi značilo leševi koji jašu, hah, budi više asocijacija ovaj naziv, jelda? Zapravo se radi o serijalu španjolskog horrora iz sedamdesetih poznatog kao The Blind Dead serijal ili kolekcija. U tom su serijalu 4 filma:Tombs Of The Blind Dead, Return Of The Blind Dead, The Ghost Galleon i naravno ovaj. Neću ni spominjati onaj nesretni remake od ove ili prošle godine koji je pravo svetogrđe i ne liči na ništa. Dakle, glavni negativci ovog serijala su nekakvi vitezovi Templari, kult pobjegao iz Francuske u Španjolsku, jer su bili zli i žrtvovali ljude demonu. Oni su zapravo neka mješavina sporih zombija i kostura koji jašu na konjima koji su živi, a ne kosturi i uvijek se pitam odakle im osedlani konji i gdje konji žive svakih sedam godina prije nego oni ustanu iz grobova, tko ih priprema i hrani. Filmovi su exploitation trash, ali zapravo zabavni i imaju jednu od najjezovitijih glazbi koja prati nemrtve vitezove. Dakle, u ovom filmu doktor Henry Stein i njegova supruga Joan dolaze u zabačeno selo kao novi doktor i pomoćnica, ali primijete noću da se nešto čudno događa. Čuje se zvono, pjesma, pa otkriju da svakih sedam godina nemrtvi vitezovi ustaju iz grobova u svojoj utvrdi i spuštaju se na konjima na plažu tražeći žrtvu sedam djevojaka sedam noći zaredom. Ako to ne učine mještani sela, neumrli vitezovi će pobiti i uništiti cijelo selo. Naravno, dobri doktor im pokvari feštu i kreće borba za preživljavanje. Ono što mi je odlično u ovom filmu je atmosfera, glazba, pa čak i ta neka mistika, a ono što ne valja je gore spomenuta misterija oko konja, iritantni previše upotrebljavan slow motion i ponašanje nekih glupih likova. No, ovo je kult klasik Euro horrora, pa ako ste fan, morate pogledati ovo.

Ocjena: 6 kapi krvi