M.Night Shyamalan je producirao ovaj film, koji je izašao na platformi Max. Riječ je o psihološkom trileru s elementima horrora. Nakon što 8-godišnja djevojčica nestane na jezeru Caddo, serija prošlih smrti i nestanaka počinje se miksati zajedno, mijenjajući povijest razbijene obitelji. Dylan O’Brien je odličan kao izmučeni i pomalo rezignirani glavni lik Paris i Eliza Scanlen kao glavna ženska protagonistkinja Ellie. Ono što valja je prva trećina filma, kada se misterij počinje lagano koturati prema nama i tjerati nas da razmišljamo o čemu je ovdje riječ. Scene lutanja po močvarnom jezeru i drveću su impresivne, onako je sve bleak i spooky, pogotovo kada ostaneš sam po noći u močvari. No, kako film ode u svoju drugu i zadnju trećinu moraš se jako truditi pohvatati stvari, timeline i tko je kome što u ovom filmu. Sve skupa me malo podsjetilo na njemačke serije Dark i 1899, jer je film odnosno scenarij rađen na tu foru. Moram priznati, da mi je ideja bila super, ali je realizacija nekako bila previše konfuzna za moj pojam. Kraj ostavlja gledatelja da stvori svoje mišljenje o događajima u filmu, kao što sam si ja stvorio. Ne znam da li je to bilo namjerno ili slučajno. No, film je na kraju zbog te konfuznosti ispod prosjeka. Moglo je biti puno, puno bolje.

Shudder obično rade dobre horror filmove, pa sam se ugodno iznenadio kad sam vidio njihov logo na uvodnoj špici filma, misleći da će ovdje biti nešto odlično, pošto sam film vidio u top horrorima 2024.na svim specijaliziranim siteovima. Priča ovog irskog filma ide ovako: Vidovita slijepa medij Dani(Carolyn Bracken) uz pomoć magične drvene lutke pokušava otkriti stvarnog ubojicu svoje sestre blizanke, pošto sumnja pada na sestrinog muža, doktora u psihijatrijskoj bolnici Teda(Gwylim Lee) i na njegovu novu curu Yanu(Caroline Menton). Događaji se razvijaju koji će dovesti do neumitnog okrutnog završetka priče, za neke povoljnog za neke neočekivanog. Ono što mogu reči je da me ovaj film razočarao, ne kužim u čemu je hype da je film dospio na best of liste horror siteova. Moglo je biti dobro, ali riječ je o teškom prosjeku. Film je jako slow burner da se tako izrazim, riječ je o pomalo dosadnjikavoj komornoj priči bez velikih uzbuđenja s ponešto očekivanih jump scareova, ali finale i sama poanta priče je poprilično bezvezna, a ni glumci mi nemaju neku kemiju, pa se nisam vezao s nijednim od likova u filmu. Sve u svemu, izbjegnite ako možete, radije pogledajte nešto bolje. Šteta, ovo mi je možda jedini Shudderov film koji mi nije valjao.

Originalnog naziva La Mesita Del Comedor, ova španjolska mješavina horrora, crne komedije i drame je fakat jedan od najboljih filmova tog žanra što sam pogledao u 2024. Radnju ne smijem previše otkrivati, jer bih vam jednim bitnim događajem pokvario cijelu priču. Riječ je o paru koji se zovu Jesus i Maria i malo su stariji par. Prolaze kroz teško razdoblje u svojoj vezi, ali su upravo postali roditelji. Jednog dana odluče kupiti stolić za kavu koji će im izmijeniti sudbine zauvijek. Ovaj film mi je istovremeno bio napet, tužno smiješan i tragičan, pa sam sa zanimanjem promatrao kako će se stvari na kraju rasplesti. Film neumitno teče prema svom očekivanom tragičnom kraju, prepunom smiješnih situacija, tako da ovaj film sa sigurnošću možemo svrstati u neku podvrstu horror komedije s miksom obiteljske drame. Glumci su odlični, nema ih puno, samo četiri lika su zapravo u ovom filmu. Redatelj Caye Casas je napravio pravo malo remek djelce ovim filmom koji ima tako jednostavnu premisu i ideju, a tako odlično smišljenju priču. Ovaj film još jednom pokazuje svu snagu i vrijednost europskog filma, nagrađen je na mnogim festivalima, a ja ga toplo preporučam svim fanovima horrora, pa i crne komedije.

Pažljivo sam pratio i pogledao sve filmove Roberta Eggersa do sada. Riječ je o filmovima The Witch, The Lighthouse i The Northman, a svi su mi bili odlični, pa sam sa velikim očekivanjima otišao u kino pogledati Nosferatu i nisam se razočarao, upravo suprotno. Kao što znamo, riječ je o svojevrsnom remakeu klasika F.W.Murnaua iz 1922. Ovdje je također radnja smještena u Njemačku i Transilvaniju. Radnja se vrti oko privlačenja prelijepe Ellen Hutter(Lily-Rose Depp) i prastarog zlog vampira grofa Orlocka(Bill Skarsgard). Ona je izmučena vizijama i noćnim terorom i psihički je vrlo labilna. U svojim snovima čuje glas koji njoj kaže da dolazi i da je njegova. Da stvar bude gora, njen suprug Thomas Hutter(Nicholas Hoult) putuje u Transilvaniju da sklopi ugovor o kupnji starog imanja s ekscentričnim grofom Orlockom. Počnu se događati strašne stvari i puno smrti i jedini izlaz i spas može pružiti profesor von Franz(Willem Dafoe) u suradnji s doktor Sieversom(Ralph Ineson). Kao što vidimo, radnja je gotovo ista kao u romanu Bram Stokera, odnosno Draculi, ali pošto Murnau nije dobio prava na ekranizaciju romana od udovice Brama Stokera, promijenio je imena. Tako dobijamo umjesto Dracule Orlocka, umjesto dr Sewarda, dr Sieversa, umjesto Renfilda gospodina Klocka, umjesto Harkera prezime Hutter, von Franz umjesto Van Helsing itd. Ono što plijeni pažnju u ovom filmu je karizmatičan negativac, koji je čisto zlo, nema ničeg romantičnog u njemu, on želi smrt i uništenje čovječanstvu. Maska je odlično napravljena i Skarsgardov glas uklopljen s teškim disanjem daje odličnu podlogu glavnom negativcu. Fotografija i vizuali su odlični, pa daju pun pogodak ovom gotičkom horroru pogotovo su impresivne scene u Transilvaniji s putem do dvorca i događaji u dvorcu. Glumački ansambl je odlično odrađen, tu su neki standardni Eggersovi glumci pojačani odličnom Lily-Rose Depp koja je sjajno utjelovila izmučenu Ellen. Kraj filma je pomalo poetičan, ali i tragičan, te izvrsno zaokružuje ovu vanvremensku gotičku priču. Robert Eggers je opet napisao i režirao te isporučio pravo malo remek djelo.

Na Azraela sam slučajno naletio na top listama najboljih horrora u 2024.što ih objavljuju razni specijalizirani siteovi, pa rekoh da ga pogledam i nisam pogriješio. Radnja filma se događa nakon nekog neodređenog apokaliptičnog događaja jednostavno nazvanog Rapture i ostaci ljudske vrste ne govore nego se sporazumijevaju fućkanjem i ručnim signalima. Upoznajemo mladu djevojku Azrael(Samara Weaving) koja sa svojim dečkom Kenanom(Nathan Stewart Jarrett) pokušava pobjeći kroz nekakvu šumu zlom tihom kultu koji nju pokušava uhvatiti i žrtvovati nekim zlim kreaturama. Kreature su odlično napravljene, izgledaju kao pougljenjeni ljudi i pojavljuju se nakon što osjete miris puštene krvi i nisam siguran jesu li oni vampiri ili ostaci ljudskog roda ili nešto treće, nije objašnjeno. Azrael bude uhvaćena i odvedena u logor kulta gdje upoznaje Miriam(Vic Carmen Sonne), zlu šeficu kulta koja živi u nekoj vrsti pagan crkve i trudna je. Azrael uspijeva pobjeći i lovina se uskoro pretvori u lovca, Azrael kreće u osvetu zlom kultu. U ovom američko-estonskom horroru sve skupa je progovoreno pet do deset rečenica, ostalo je tišina, to čini ovaj film drugačijim od ostalih. Mislio sam na početku da će ovo biti kopija A Quiet Place ili Bird Boxa, ali prevario sam se. Riječ je o punokrvnom survival distopijskom folk horroru s puno makljaže i akcije, dobrim killovima i gore scenama i pomalo bizarnom vrhuncu filma i završetku koji otvara neka pitanja i postavlja da si gledatelj sam objasni kako želi. Znam da je nekome to naporno, ali meni je ovaj film legao kao budali šamar i konačno sam opet pogledao neke dobre horrore. Moja preporuka za ovaj film.

Kiyoshi Kurosawa(Kairo) režirao je ovaj veliki mali J-horror film. Zašto mali? E, pa zato jer traje samo 45 minuta. Radnja ide nekako ovako. Matsuoka je učitelj koji predaje kuhanje. Usput pokušava dobiti posao u restoranu sa francuskom kuhinjom. Jednog dana jedan od učenika se počne ponašati čudno govoreći da čuje Chime(zvonki zvuk) i da mu je polovica mozga oteta, a polovica funkcionira. Učenik se tada na brutalan način ubije pred Matsuokom i ostalim učenicima. Matsuoka ima ženu i sina koji se ponašaju bizarno. Sin ga žica lovu, a žena svaki dan odlaže iz nekog razloga pune vreće limenki otpada. Nisam uspio pohvatati zašto i odakle taj otpad. Matsuoka počinje isto tako čuti taj zvuk i počinje gubiti granicu između realnosti i svoje fantazije. Eto, nekako sam uspio opisati ovaj odličan bizaran J-horror koji je spor i psihološki, nema nikakvih jump scare momenata i nema kosatih osvetoljubivih duhova i sličnih prikaza. Ovaj film po mom mišljenju zapravo pokazuje psihičko propadanje ljudi pod pritiskom današnjeg društva. Film je nekako siv, beznadan i bizaran, pa preporučam ljubiteljima psihološkog horrora da ga pogledaju, znati će ga cijeniti.

Ovaj film ima toliko generičan naziv, da sam ga skoro preskočio smatrajući ga samo još jednim u moru loših zombie apokalipsa horrora koji nas godinama zapljuskuju. No, srećom da sam čitao dobre kritike po webu, pa rekoh sebi hajde da ga pogledam. Dakle, riječ je o postapokaliptičnom filmu u kojem pratimo početan propast svijeta kakvog znamo uzrokovanog virusom iz navodno napuštenih starih sovjetskih laboratorija. Manel preživljava i skriva se u svojoj kući, no jednog dana je prisiljen krenuti na opasno putovanje kako bi pronašao oazu gdje se skriva ostatak vojske, vlade i njegova sestra s obitelji. Ta oaza se navodno nalazi na Kanarskom otočju i Manel započinje svoju opasnu odiseju koja će ga suprotstaviti zaraženim zombijima, ostacima čovječanstva, ruskim gusarima i usput će povesti neke iznenadne suputnike. E, sad, ja volim i uvijek sam volio više one spore hodajuće zombije kao iz starih Romerovih filmova, a ne ove bijesne moderne trčeće i režeće urlajuće zombije koji zapravo u ovom filmu niti nisu zombiji pošto ih se da ubiti rafalima u tijelo, a ne samo u glavu kao klasične zombije. Ovi su dobro napravljeni, podsjećaju na one iz 28 Days Later i još ponekih filmova. Gluma je okej, glavni glumac Francisco Ortiz je dobar kao Manel, samo čovjek koji pokušava preživjeti i pobjeći. Kraj filma je cliffhanger i ostavlja veliku mogućnost za nastavak, koji će se sigurno po mom mišljenju desiti, pošto je ovaj prvi dio imao popriličan uspjeh na Prime streaming platformi gdje sam ga i ja uhvatio i pogledao. Španjolci mi godinama slove za stvaratelje odličnog horrora, pa čekirajte ovaj Euro horror za osvježenje od američkih remakeova, prequela, rebootova. Nije oriđiđi ideja, već je korištena, ali je solidno izvedena.