Na Azraela sam slučajno naletio na top listama najboljih horrora u 2024.što ih objavljuju razni specijalizirani siteovi, pa rekoh da ga pogledam i nisam pogriješio. Radnja filma se događa nakon nekog neodređenog apokaliptičnog događaja jednostavno nazvanog Rapture i ostaci ljudske vrste ne govore nego se sporazumijevaju fućkanjem i ručnim signalima. Upoznajemo mladu djevojku Azrael(Samara Weaving) koja sa svojim dečkom Kenanom(Nathan Stewart Jarrett) pokušava pobjeći kroz nekakvu šumu zlom tihom kultu koji nju pokušava uhvatiti i žrtvovati nekim zlim kreaturama. Kreature su odlično napravljene, izgledaju kao pougljenjeni ljudi i pojavljuju se nakon što osjete miris puštene krvi i nisam siguran jesu li oni vampiri ili ostaci ljudskog roda ili nešto treće, nije objašnjeno. Azrael bude uhvaćena i odvedena u logor kulta gdje upoznaje Miriam(Vic Carmen Sonne), zlu šeficu kulta koja živi u nekoj vrsti pagan crkve i trudna je. Azrael uspijeva pobjeći i lovina se uskoro pretvori u lovca, Azrael kreće u osvetu zlom kultu. U ovom američko-estonskom horroru sve skupa je progovoreno pet do deset rečenica, ostalo je tišina, to čini ovaj film drugačijim od ostalih. Mislio sam na početku da će ovo biti kopija A Quiet Place ili Bird Boxa, ali prevario sam se. Riječ je o punokrvnom survival distopijskom folk horroru s puno makljaže i akcije, dobrim killovima i gore scenama i pomalo bizarnom vrhuncu filma i završetku koji otvara neka pitanja i postavlja da si gledatelj sam objasni kako želi. Znam da je nekome to naporno, ali meni je ovaj film legao kao budali šamar i konačno sam opet pogledao neke dobre horrore. Moja preporuka za ovaj film.