Moram priznati da mi je M.Night Shyamalan prirastao srcu svojim napeticama s početka karijere, kao što su Sixth Sense, Signs, The Village…Bavio se Shyamalan i katastrofom i krajem svijeta u odličnom The Happening. No, nekako je počeo i već neko vrijeme traje njegov pad. Kada sam čitao sadržaj i gledao trailer za Knock At The Cabin živo me zanimalo, jer mi se činio zanimljiv film. Dakle, film govori o muškom paru, Ericu(Jonathan Groff) i Andrewu(Ben Aldridge) koji sa svojom posvojenom kćerkom Wen(Kristen Cui) borave u zabačenoj kolibi za odmor u kojoj nema mobitel ni internet signala. Problem nastaje kada im u kolibu invaziju naprave četvero neznanaca predvođenih Leonardom(Dave Bautista), te ih stave pred nemogući odabir. Moraju odabrati tko će se od njih žrtvovati, jer u suprotnom se događa neka apokalipsa i dio čovječanstva umire. Svaki puta kada odbiju žrtvu, umire jedan od četvero neznanaca i dogodi se neka apokalipsa u vidu tsunami potresa, pada svih zrakoplova, smrtonosnog virusa i sličnih veselja. Prva trećina filma bila mi je zanimljiva i s užitkom sam je gledao. No, druga trećina bila mi je dosadna, a zadnja, odnosno rasplet mi je bio toliko banalan i smuvan nekako na silu i bez dramatike i napetosti, da sam se samo pitao zašto sam ovo gledao i gdje je nestao onaj Shyamalan koji je pisao i režirao odlične napetice od filmova. Ovaj je bio čisto razočaranje. Gluma je okej, ali jedino bivši kečer Dave Bautista kao Leonard mi je bio stvarno odličan i jedino sam se za njegov lik nekako uspio vezati. Ostali likovi niti su imali kemije niti sam žalio za njihovim likovima kada su umirali. Sve u svemu, ako mislite da ćete otkriti napet i dobar film u starom Shyamalanovom stilu, ostati ćete razočarani kao što sam ja ostao.