Tag Archives: horror

(novi post – recenzija) The First Omen(2024.) – prequel koji daje već viđeno

Vraćam se horroru kao omiljenom mi žanru. Teško je danas snimiti originalni horror film u moru prequela, sequela, remakeova i rebootova, kao da originalna horror ideja više ne postoji. Evo još jednog prequela i to legendarnog Omen serijala o Antikristu Damienu, čija su me prva dva dijela jako plašila kao klinca. Treći dio je već bio slabiji, ali okej. Četvrti dio koji je zapravo remake prvog samo s curicom kao Antikristom i onaj nesretni remake originala niti ne računam. Evo nakon skoro dvadeset godina šesti film Omen univerzuma koji će pokušati prequelom prvog dijela dići ponovo serijal na noge. Radnja govori o mladoj Amerikanki Margaret (Nell Tiger Free), koja dolazi u Rim zarediti se kao časna sestra. No, boraveći u samostanu, Margaret otkriva mračnu zavjeru koja može uništiti cijelo čovječanstvo i uz pomoć Oca Brennana(Ralph Ineson) zaustaviti zavjeru dok se još može. Pa, eto, priča filma nije loša i lijepo je spojena s događanjim u originalnom prvom dijelu. Radnja u samostanu je onako sumorna, i skoro da ja kao gledatelj osjećam težinu hodnika i mračne agende koja se raspliće pred očima glavne junakinje. Problem filma su smrti u filmu, odnosno gore scene. Već u uvodnoj sceni vidimo scenu pogibije kopiranu iz originala, samo malo dorađenu, efektnu doduše. Ima i jedna scena samoubojstva koja je nabrijana i boostana kopija scene iz originala, kao i scena smrti u prometnoj nesreći, pogađate radi se o pogibiji ljudi koji se bore ili na neki način smetaju spomenutoj zavjeri. Dakle, čemu ta kopiranja? Hommage? Ili samo bezidejnost. Kraj filma je relativno dobro odrađen, ostavlja prostora za mogući nastavak, koji se nadam neće dogoditi. Okej film, ali ništa posebno. Prequel ko prequel.

(novi post – recenzija) Under Paris(2024.) – jedan od boljih animal attack filmova!

Dugo nisam gledao neki dobar animal attack horror, pa rekoh sam sebi moram pogledati ovaj Netflixov film, jer sam čuo preporuke i redatelj Xavier Gens mi je zapeo za oko odličnim filmovima Frontieres i The Divide. Priča počinje kada znanstvenica Sophia(Berenice Bejo) izgubi cijelu posadu pokušavajući snimiti i/ili uloviti morskog psa zvanog Lilith. Mjesecima kasnije Lilith na neki način uplovi u rijeku Seine ispod Pariza, prilagodi se slatkovodnom životu i stvori gnijezdo nove vrste morskog psa, a na Sophii i traumatiziranom riječnom policajcu Adilu(Nassim Lyes) je da pokušaju zaustaviti Lilith u pohodu, pošto se uskoro približava triatlon utrka upravo u Seini. Moram napomenuti da ovaj film cijelo svoje trajanje pati od nekog manjka akcije i uzbuđenja, dok je zadnjih petnaest minuta, pogodili ste, na utrci triatlona potpuni kaos i ludnica. Akcijske scene i napad morskog psa su odlično napravljeni, onako vidi se da su cgi, ali nisu nametljivo kompjuterski kao u nekim filmovima. Malo su prekopirali Jaws u glupavom ponašanju gradonačelnice koja ne želi otkazati triatlon, iako je upozorena na vrijeme o postojanju mogućnosti napada goleme morske psine zvane Lilith. Sophia i ekipa mogu pratiti Lilith neko vrijeme zbog odašiljača kojeg Lilith ima na tijelu, ali glupavo ponašanje likova aktivistkinja uskoro oteža tu mogućnosti i zapravo je napravi nemogućom. Gore scene su dobre, morski pas je brutalan i nema milosti, ima tu udova koji lete na sve strane, prepolovljenih tijela, odgriza nogu, ruku, a da ne spoilam, zadnjih deset minuta filma su vrijedni gledanja cijelog pomalo usporenog filma prije toga. Kraj je napravljen odlično, ostavljena je mogućnost nastavka. Ovo je pomalo slow burner, ali jedan od boljih animal attack horrora!

(novi post – recenzija) Terrifier 3(2024.) – jedna od najboljih slasher franšiza ikad?!

Na prvi Terrifier sam naletio slučajno, nakon što sam na puno horror portala pročitao hvalospjeve na račun filma. Kada sam ga pogledao ostao sam zapanjen, kako je dobar slasher sa puno gore efekata, te odličnom killerom creepy klaunom Artom(odličan David Howard Thornton). Drugi dio je bio još bolji, s over the top killovima, dobrom pričicom za sve nas koji volimo moderan slasher, te odličnim soundtrackom. Da pojasnim, gledanje Terrifiera 3 je za mene bilo kao da slušam Cannibal Corpse ili Mortician albume, dakle gore, gore i samo gore. Radnja se nastavlja na dvojku, kada Sienna(Lauren LaVera) i njen brat Jonathan(Elliott Fullam) pokušavaju srediti živote i uživati kod rodbine u božićnim blagdanima. Ono što ne znaju je da je Art the Clown preživio i uz pomoć opsjednute nakazne Victorie(Samanta Scaffidi) želi osvetu i počinje ponovo ubilački mayhem. Ono što fascinira je ideje koje Damien Leone, koji je ujedno i redatelj ima za killove. Uvodnih deset minuta će vam teško biti probavljivo ako ste slabijeg želuca i niste hardcore horror fan. Isto tako, scene bombe u shopping mallu istodobno izaziva smijeh, ali i užas. Tu je i naprosto nenadjebiva scena killa pod tušem. Film u gore elementima varira između gotovo crtićkog pretjerivanja i tona krvi i crijeva i prerezanih svega i svačega. Također, Terrifier 3 ima i hommage nekim poznatim horror filmovima, kao što je recimo Black Christmas, a pojavljuje se i legenda make up efekata i slashera 80-ih Tom Savini u maloj cameo ulozi, tu je i wrestling legenda Chris Jericho u ulozi bolničara u ludari, koji, pogađate najebe od strane Arta i Victorie. Finale filma s final girl postulatom slasher horrora je odlično napravljeno i podsjetilo me na Evil Dead filmove, pogotovo jedna scena, vidjeti ćete koja. Mislio sam da će to biti kraj, finalni dio trilogije, no kraj ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, a ako će biti na razini prva tri biti će super. Trojka ima najveći bodycount, najrazrađenije brutalne killove, još više creepy Arta i definitivno će cijela trilogija još dugo vremena biti dragulj u kruni slasher horror filmova novog milenija. Topla preporuka.

(novi post-recenzija) Longlegs(2024.) – jedan od boljih psiholoških trilera godine

Ovaj film redatelja i scenarista Osgooda Perkinsa su reklamirali kao najstrašniji horror godine, no to je daleko od istine, ali film je definitivno creepy, pogotovo zahvaljujući genijalnom Nicolas Cageu u ulozi serijskog ubojice Longlegsa. Cage je teško prepoznatljiv zbog maske i šminke koju nosi, ali je definitivno ostvario jednu od uloga života. FBI agentica Lee Harker je na misiji hvatanja serijskog ubojice koji ostavlja okultne poruke na mjestima zločina. Modus operandi je uvijek isti. Otac familije poubija familiju, a onda sebe. Poruke su na okultnom jeziku, potpisane Longlegs. Lee uspijeva dekodirati poruke i kako se klupko odmotava kreće se prema neumitnom mračnom twistu na kraju filma, koji čini ovaj film jednim od najboljih psiholoških trilera ikada, a definitivno ove godine. Film ima neku gušeću, mračnu atmosferu i snimljen je onako u retro štihu. Kraj filma odnosno twist na kraju mi je bio totalno iznenađenje, iako sam imao neke primisli što bi moglo biti, ali odvelo me u potpuno drugom smjeru. Maika Monroe je odlična kao pomalo vidovita agentica Harker, pomalo kanalizira Jodie Foster odnosno njenu ulogu u Silence of the Lambs. Prava zvijezda koja krade svu pažnju je Nicolas Cage kao negativac, Cage je ujedno i jedan od producenata filma. Da li je film najstrašniji horror godine? Definitivno nije. Je li film odličan psihološki triler, koji ima nadnaravne elemente? Je. Moja topla preporuka.

(novi post-recenzija) When Evil Lurks(2023.) – zlo je svuda oko nas

Nekako u zadnje vrijeme naletim na dobre horror filmove, iako je moj omiljeni žanr zapao u neku letargiju remakeova, rebootova, nastavaka i šta ja znam čega sve ne. Onda kada misliš da nema više baš dobrih horror filmova, naletim na ovaj dragulj. Demian Rugna je napisao i režirao ovaj odličan argentinski horror. Radnja je slijedeća, u zabačenom selu dvojica braće, Pedro i Jimi saznaju da je susjed na idućoj farmi opsjednut i da će uskoro roditi zlo. Uz pomoć susjeda Ruiza krenu se osloboditi tijela i time pokrenu lanac zlih događaja koje je teško zaustaviti. Ovaj film me naprosto oduševio, da ne spoilam sad cijelu radnju. Na početku sam mislio, o ne, opet jedan possession horror, no grdno sam se prevario. Film je kombinacija atmosferičnog kozmičkog Lovecraftovskog horrora, Evil Deada i ima neku opaku atmosferu. Također, pun je gore efekata i to odličnih i ne libi se gaziti sve postulate žanra svojom svježinom i naprednošću. Kada bolje promislim, film je zapravo za mene neka alegorija o postojanju zla koje se ne može izbiti ili izliječiti u svima nama. Gluma je odlična kao i atmosfera beznađa. Kraj me ostavio malo zbunjenim i otvorenim prostorom za nastavak, koji se nadam, ako ikada bude napravljen, da neće upropastiti sve dobro što je ovaj film donio.

(recka) WarHunt(2022) – nakon dugo vremena jedan odličan war horror

Oduvijek sam jako volio podžanr horrora koji miješa ratni film i horror. Od Deathwatch, The Bunker, Outpost, preko Dog Soldiers Neill Marshalla, iako nije striktno ratni film, ali glavni likovi su vojnici. Tu je i Frankenstein´s Army kojeg sam pogledao barem tri puta, toliko mi je bio odličan miješajući found footage i war horror.

Nekako u zadnje vrijeme nisam očekivao puno i bio sam skeptičan, nakon očajnog Ghosts of War, ali ovaj mi je vratio vjeru u war horror. Američki avion padne iznad Schwarzwalda 1945.i major Johnson (coolerski Mickey Rourke) šalje jedinicu padobranaca iz airborne divizije u potragu za posadom i teretom. Jedinicu vodi iskusni narednik Brewer (Robert Knepper), a Johnson im priključuje i operativca Walsha (Jackson Rathbone). Po dolasku u šumu nalaze mrtva tijela Nijemaca koja vise s drveća, te zarobljavaju jedinog preživjelog Nijemca koji je prestravljen. Malo po malo, naši junaci tonu u ludilo, nešto ili netko ih progoni i otkrivaju da postoje i gore stvari od njemačkih vojnika, nakon što saznaju što je stvarna misija….

Ovaj film je režirao Mauro Borrelli, koji je ujedno i jedan od scenarista ovog odličnog filma. Priča je u redu, sadrži elemente Predatora, slashera, ghost story i ponešto mindfuck i body horrora. Likovi su dobro koncipirani, pa čak i pomalo stripovski komičan Rourkeov lik, a efekti krvi i smrti su brzi, nemilosrdni i solidno napravljeni, kao i rješenje i kraj priče koja ostavlja mjesta za nastavak, a i ne mora. Ima nekih nelogičnosti u scenariju, ali davno sam prestao brinuti za to, ukoliko je film dobar i zanimljiv, a ovaj definitvno je. Po svim kriterijima dobar horror, solidno provedenih sat i pol, te moja topla preporuka ukoliko volite ovakve filmove.

Prijedlozi horror filmova za Valentinovo!

Ach, ta ljubav! Ljubav je uvijek slatka i u zraku miriše, kao proljeće koje je barem kod nas u naletu već nekoliko dana, iako još nije niti polovica veljače.

Eto, bliži se i praznik zaljubljenih, to Valentinovo, sa svim svojim prednostima i nedostacima. Po mom mišljenju to je postao praznik konzumerizma, kao i još neki dani koji su u Europu stigli iz Amerike, te toliko drage, a toliko u nekim stvarima zajebane zemlje,

Moje mišljenje je da se uistinu crna i tamna srca vole svaki dan, a ne samo na taj dan u veljači svake godine. Kako bolje provesti taj dan nego kada padne mrak sa voljenom tamnom soulmate pogledati neki horror. Evo tri prijedloga:

Klasik žanra. Spooky ludi ubojica, romantika i krv i vriskovi, gdje ćeš bolje?

U moru remakeova evo i jedan remake ovog gornjeg klasika. Nije loš, ali ako možete birati, bolje izaberite original.

Svojevrsni dark horse žanra, film koji je mnogima promaknuo ispod radara, a radi se o sasvim pristojnom teen slasheru koji se događa za ovaj dan. U glavnoj ulozi David Boreanaz iz serije Angel/Buffy. Dobar izbor!

Volite se, ljubite i grlite, zapamtite krv i smijeh su lijek! Blood is the life! And it shall be ours!

Vlad Kraykulla

Izašao je trailer za remake Stephen Kingovog klasika Firestarter!

Sjećate li se odličnog Firestarter s malom Drew Barrymore i George C. Scottom kao negativcem? Emotivan i napet film koji mi je jedan od top pet ekranizacija Stephen Kingovih djela.

E, pa kao što je to moda, remakeovi i rebootovi i slično, remake je dobio i ovaj film. Izašao je trailer, pa čekirajte što mislite o ovome:

(propustili ste? – retro recka) Hatchet mi je vratio vjeru u slasher žanr.

Moja top tri horror podžanra su slasher, pogotovo iz golden ere slashera ranih 80-ih, stari Hammer Horror filmovi, te, vjerovali ili ne, found footage horror.

Jedan od filmova koji mi je vratio vjeru u posrnuli slasher podžanr je remek djelo Adam Greena, koji je ujedno i scenarist, film jednostavnog naziva Hatchet. Kao što tagline kaže, nije remake, nije nastavak i nije baziran na japanskom filmu hehe. Ima to svoje zašto, uz bezbrojne bezidejne rebootove, remakeove, nastavke po xti puta, činilo se kao da je žanr malo zamro u nastojanjima da se horror održi privlačnim, super nama fanovima i da ostane lepršav i spektakularan. Onda je uletio ovaj.

Radnja filma se događa za vrijeme Mardi Gras festivala u New Orleansu, kada prijatelji Ben i Marcus odu na turističku turu koja je kao spooky Halloween tura po bayou močvari noću, a u toj močvari vlada okrutni nemrtvi ubojica Victor Crowley, koji se osvećuje namjernicima za nesreću i zlo koji su ljudi počinili njemu i njegovom ocu. Kako to obično biva, naša živopisna grupica se nasuka brodicom, odu na kopno i akcija počinje kada nalete na Crowleyevu kolibu. Likovi su živopisni, od dobričine Bena, pomalo napornog i preseratora Marcusa, lokalne cure Marybeth i ostalih s brodice koji pogibaju jedno po jedno u krvavim ubojstvima.

Upravo scene ubojstava od strane Victor Crowleya su ono što ovaj film čini još zabavnijim, te scene su toliko over the top i krv doslovno šprica posvuda, dok naši junaci stradavaju jedan po jedan od legendarnog Kane Hoddera, koji je utjelovio Crowleya, gotovo neprepoznatljiv pod maskom deformiranog lica. Druga činjenica koja ovaj film čini zabavnim je hommage brojnim horrorima osamdesetih i milestoneima žanra, od cameo male uloge Roberta Englunda u uvodu filma, Tony Todda nešto kasnije, preko jednog ubojstva koje je hommage ubojstvu u vreći za spavanje iz Friday the 13th serijala, preko završetka filma i posvete svim horror slasherima zlatne ere, likova koji su cheesy i totalno u eighties stilu, atraktivnog jakog negativca i otvaranju puta za nastavke, ali o tome idući puta više.

Odlična slasher razbibriga koja je moja preporuka svim ljubiteljima žanra koji ovo još nisu pogledali.