Tag Archives: filmske recenzije

(new post – recenzija) Šalša(2024.) – domaća zombie komedija s porukom

Nešto mi se u zadnje vrijeme zaredalo dobrih domaćih filmova i vrlo sam sretan zbog toga. Priča ovog filma počinje sa Vatroslavom(Momčilo Otašević) koji radi za mizerne pare kao dostavljač hrane kod gazde koji ga iskorištava. Kada njegov prijatelj dobije batina i završi u bolnici, Vatroslav dobije priliku otići na udaljeni otok pomoći prijateljevoj noni Mariljki(Snježana Sinovčić) uzgajati i brati rajčice. Tamo sretne nekoliko živopisnih otočkih likova kao što su doktorica Irena(Ivana Gulin), srpskog turista Miću(Ljubiša Savanović), Galeba(Mijo Jurišić). Ono što ne znaju da je otok služio kao baza JNA za vrijeme Jugoslavije kada su proizvodili bojni otrov koji je izolirao nacionalistički gen i radio samo na nacionalistima i fašistima. Pošto nona Mariljka zalijeva rajčice tim otrovom svi koji su jeli rajčice postaju krvožedni zombiji samo ako su nacionalisti i naši junaci moraju početi borbu kako bi spasili živu glavu. Ova svježa zombie akcijska komedija je odlična, ima puno smiješnih situacija, a istovremeno podsjeća na stvaran otočki život kakav postoji na našim udaljenim otocima. Glumačka ekipa je odlična, likovi jako dobro napisani i redatelj Dražen Žarković(Moj dida je pao s Marsa, Zagonetni dječak) je napravio odličan posao. Scenaristi Maja Todorović i Ivan Turković Krnjak su napravili scenario kojeg se ne bi posramili niti u jednoj zemlji svijeta. Kraj filma otvara mogućnost za nastavak, što možda ne bi bila loša solucija, iako nastavci često budu inferiorni originalu. Sve u svemu, moja preporuka za ovaj film.

(novi post – recenzija) Frka(2024.) – još jedan odličan domaći film

Film je zapravo koprodukcija hrvatsko austrijsko srpska. Dilerica Nika jedne noći u Osijeku slučajno izgubi svu robu tako što njoj ukradu bicikl u kojem skriva robu. Kako bi ispravila pogrešku, nemilosrdni diler Petar(Vedran Dakić) naredi njoj da na pet mjesta pokupi lovu od ljudi koji su Petru dužni. U potrazi Niki(Kristina Jovanović) se pridružuju frend Luka(Sven Latinović), Petrova sestrična Sara(Antonija Mrkonjić – bar meni frapantno slična Mili Kunis), te otkvačni i spaljeni Voki(Luka Vondrak). Počinje očajnička utrka s vremenom tijekom jedne noći kada naši (anti)junaci pokušavaju izvršiti zadatak. Ovaj film je naprosto napet i dobro napisanog scenarija, pun dobrih mladih glumaca kao i neke bleak vizije noćnog Osijeka, tu su i osebujni likovi poput DGO ekipe, policajca Marina, meni omiljenog Mesoždera Krvavice(odličan Domagoj Ivanković). Cijeli film zapravo sam navijao za ekipu da uspije nekako riješiti situaciju koja polako, ali neumitno vodi do tragičnog završetka koji miješa triler, dramu i melodramu, pokazujući svu okrutnost dilanja, gangstera i uličnog života. Likovi su dobro napisani, i moram priznati da sam se vezao za njih poprilično kako je film trajao. Dakle, još jedan odličan domaći film, mi pogledali u kinu, pogledajte i vi kod vas u kinu mislim da ćete biti zadovoljni.

(novi post – recenzija) Madame Web(2024.) – još jedan od Marvelovih promašaja

Dakota Johnson glumi Cassie Webb, djelatnicu Hitne pomoći kojoj se počnu događati čudne stvari u životu kada shvati da može predvidjeti događaje u budućnosti. Naime, Cassiena trudna majka je ubijena, ali prije nego je umrla, spasili su je Aranas, mitski pauk ratnici koji mogu predvidjeti budućnosti i samu Cassienu majku je prije smrti ugrizao taj specijalni pauk koji se nalazi u Amazoni. No, negativac koji njoj je ubio majku, Ezekiel Sims(Tahar Rahim) također može vidjeti budućnost i to vidi tri cure koje će ga jednog dana ubiti i tako ih pokušava pronaći prije toga i ubiti on njih. Te cure su Julia(Sydney Sweeney), Mattie(Celeste ‘O Connor) i Anya(Isabela Merced). Cassie se uključuje u očajničku trku s vremenom kako bi spasila cure i osvetila smrt svoje majke, a istovremeno se sprijaznila sa svojim novim moćima. Dakle, ono što ovaj film pati to je dosada. Film nema nekih većih spektakularnih scena i akcije, ono što mi je ležalo kod Marvelovih filmova. Isto tako nema karizmatičnog negativca koji bi nosio film, Ezekiel Sims to definitivno nije. Dakota Johnson je dobra kao Cassie, ali ni ona ne može iznijeti jednostavno pre prazan film na svojim leđima. Tako da, ako ste fan Marvelovih filmova kao ja, pogledajte ga, ali nećete ga pamtiti kao nešto dobroga i to dugo vremena. Još jedan promašaj negdašnjeg sinonima za odlične filmove i spektakle.

(novi post – recenzija) Out of Darkness(2022.) – survival horror koji je mogao biti super

Dugo nisam gledao neki dobar survival horror, pa sam se nadao da će ovaj film, kojem sam se jako razveselio biti odličan. No, film je samo dobar. Smješten je u Kameno doba, kada malo pleme praljudi dođe na novi teritorij u potrazi za hranom i toplijim smještajem. No, nešto vreba na njih u tami noći i odnosi ih i ubija jedno po jedno. Film redatelja Andrew Cumminga je cijeli na izmišljenom jeziku kojeg govore likovi, a najsličniji je baskijskom dijalektu. Gore scena i efekata ima, ali zamjerka mi je da se podosta toga događa u mrklom mraku, pa sam morao napinjati oči da vidim i shvatim što se zapravo događa u filmu. Naravno, film ima twist na kraju, koji mi je u jednu ruku sjeo, a u drugu ga na neki način smatram ultimativnom prevarom mene kao gledatelja filma. Glumci su odlični kao i siva, beznadna barbarska atmosfera koja prati likove cijeli film. Ono što mi je također bio problem, je to da se nisam uspio vezati za nijedan od likova u filmu, pa mi njihovo umiranje nije značilo ništa. Kraj filma je isto onako malo bleak, sa final girl finesom horrora. Malo me podsjetio na Descent, remek djelo Neila Marshalla, ali nije ni približno dobar kao spomenuti film. Dakle, samo dobar film, ali ništa specijalno i posebno, gledali smo i puno bolje.

(novi post – recenzija) It Ends With Us(2024.) – kada ljubav postane nešto drugo

Ovaj film je baziran na bestseller knjizi Colleen Hoover. Lily(Blake Lively) je upravo izgubila oca, pa se doseli u Boston i otvara ono što je uvijek željela, cvjećarnicu. Na krovu zgrade jedne noći upozna Rileya(Justin Baldoni) i par se polako zaljubljuje. Film prati dvije linearne priče, sadašnju Lily kao odraslu i Lily kao teenagericu koja se zaljubljuje u Atlasa, mladog prijatelja i suškolca beskućnika. Problem nastaje kada sretne Atlasa sada kao odraslog vlasnika restorana, a Riley ispadne da nije ono kakvim se predstavljao, počne je podsjećati na svog oca i stvari se zakompliciraju bespovratno. Ovaj film na hrabar način govori o obiteljskom nasilju i nasilju u vezama, kao i kako skupiti hrabrost, izvuči se i nastaviti sa svojim životom kada se sve čini propalo i više nema nade. Ovaj film je emocionalan, drama u punom smislu te riječi s ponekim humornim momentima i na neki način angažirana priča koja će nadam se dati inspiraciju parovima u nasilnim vezama da postupe ispravno i okončaju eventualne životne noćne more u kojima se nalaze. Glumačka postava je odlična, pogotovo Blake Lively kao Lily glavna protagonistica, ali i ostali glumci nisu za baciti, upravo suprotno. Ako volite ovakve filmove, ovo će biti prava stvar za vas.

(novi post – recenzija) Trap(2024.) – veliki povratak M.Night Shyamalana

M.Night Shyamalan je nekada imao dobre, napete i neobične filmove, no u zadnjih godina je naredao neke stvarno kriminalno loše filmove, ispod njegove razine, no drago mi je da se vratio ovim napetim trilerom o igri mačke i miša između serijskog ubojice i policije. Cooper(Josh Hartnett) je izveo kćerku Riley(Ariel Donoghue) na koncert poznate pjevačice Lady Raven(Saleka Shyamalan) u arenu. No, arenu je okružilo 300 policajaca i agenata FBI, jer se u areni među publikom nalazi i serijski ubojica The Butcher, odnosno Cooper. Počinje igra mačke i miša između Coopera i policije i napeta igra kako pobjeći iz arene koja vrvi policijom i FBI-em, a da kćerka istovremeno ne nasluti da je otac zapravo manijakalni ubojica. Hartnett je odličan u glavnoj ulozi kada pratimo njegove transformacije iz brižnog oca u psihotičnog manijaka i natrag u ulogu oca. Film je doslovno napet svaku minutu sve do samog kraja koji ostavlja otvoren prostor za eventualan sequel, a taj kraj me nekako razočarao nakon 99 posto odličnog filma. Glumačka ekipa je savršena, scenarij kojeg je također napisao Shyamalan je napet i odličan, pa toplo preporučam ovaj napeti triler svima koji vole Shyamalanove filmove i trilere općenito, pa mogu samo zaželjeti sretan povratak ovom legendarnom redatelju.

(novi post – recenzija) Dražen(2024.) – jedan od najboljih domaćih filmova u zadnjih par godina

Čitao sam u medijima kako se lome koplja oko ovog filma redatelja Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića o košarkaškom geniju i jednom od najvećih sportaša Hrvatske ikada, Draženu Petroviću. Neki smatraju film razočaranjem, neki ga smatraju odličnim, ja mogu reči nakon gledanja da sam u ovoj drugoj grupi. Film počinje putom Dražena i njegove cure, zajedno sa još jednom kolegicom po njemačkoj autocesti i počne padati kiša, slutimo nešto loše. No, tada se film prebacuje u djetinjstvo i mladi glumac Tonko Stošić jako dobro portretira mladog Dražena i njegovu strast za košarkom i želju da ga roditelji(odlični Zrinka Cvitešić kao majka Biserka i Dragan Mičanović kao otac Jole) upišu u KK Šibenku u kojoj njegov brat Aco(Lovre Tanfara) već igra. Nakon uspješnih nastupa u Šibenki, njegov talent zapazi legendarni trener Cibone Mirko Novosel(odličan Mile Kekin), pa se Dražen preseli u Zagreb, a od tamo u Real Madrid i NBA, a ostalo je povijest. Film na neki način kronološki prati Draženovu karijeru i isto tako bavi se njegovim privatnim životom, odnosno vezama, u kojima se zanimljivo pojavljuje i veza sa mladom Sanjom Doležal, a isto tako i njegovo životnom ljubavi Renatom(Romina Tonković). Odraslog Dražena je odlično odigrao Domagoj Nižić. Svi znamo kako je završio Draženov život, nažalost prerano, a film je to prikazao na tako poetski način da je skoro teško bilo zadržati malo suza da ne krenu niz obraze. Odličan domaći film vrijedan vašeg gledanja ako volite biopicove o ovoj sportskoj legendi.

(novi post – recenzija) Nope(2022.) – još jedan masterclass Jordana Peelea

Nakon Get Out i Us, Jordan Peele je napisao i režirao još jedan odličan film, ovaj put se bavi vanzemaljcima u zabačenom ruralnom dijelu Kalifornije. Stanovnici farme koja se bavi konjima koji služe kao kaskaderi u filmovima i western showovima postanu svjesni da oblak iznad njihove zemlje nije ono što se čini da je. Daniel Kaluuya je odličan u glavnoj ulozi OJ Haywooda, kao i Keke Palmer kao njegova sestra Emerald Haywood. Tu je još i odličan Steven Yeun u ulozi Jupe Parka, a ne smijemo zaboraviti i legendu Michael Wincotta kao Antlers Hosta. Film je možda sporogoreći i dugo traje, a priča se razvija svojim tijekom, dok se vanzemaljac i njegova aktivnost postepeno otkriva kao i njegove namjere. Meni se sviđa taj ugođaj tihe jeze u Peeleovim filmovima, kao gradacija koju prolazimo zajedno s njegovim likovima, čija lica polako odaju užas i situaciju koja je rješiva ili nerješiva ovisno o tome kako će se odlučiti i kakve će akcija poduzeti. Efekti su odlični, pogotovo izgled vanzemaljca koji se otkriva na samom kraju filma. Akcijske scene odnosno napetosti na samom kraju filma držale su mene kao gledatelja na samom rubu mog kauča. Nakon odgledanog, mogu sa sigurnošću reči da je Jordan Peele trenutno jedan od meni najdražih scenarista/redatelja u horror odnosno sf žanru čija je mješavina ovaj film. Kao i svaki njegov film, ovaj ima također subverzivne angažirane poruke te me time podsjeća na velikog Georgea Romera.

(novi post – recenzija) Caddo Lake(2024.) – dobra ideja, ali konfuzna realizacija

M.Night Shyamalan je producirao ovaj film, koji je izašao na platformi Max. Riječ je o psihološkom trileru s elementima horrora. Nakon što 8-godišnja djevojčica nestane na jezeru Caddo, serija prošlih smrti i nestanaka počinje se miksati zajedno, mijenjajući povijest razbijene obitelji. Dylan O’Brien je odličan kao izmučeni i pomalo rezignirani glavni lik Paris i Eliza Scanlen kao glavna ženska protagonistkinja Ellie. Ono što valja je prva trećina filma, kada se misterij počinje lagano koturati prema nama i tjerati nas da razmišljamo o čemu je ovdje riječ. Scene lutanja po močvarnom jezeru i drveću su impresivne, onako je sve bleak i spooky, pogotovo kada ostaneš sam po noći u močvari. No, kako film ode u svoju drugu i zadnju trećinu moraš se jako truditi pohvatati stvari, timeline i tko je kome što u ovom filmu. Sve skupa me malo podsjetilo na njemačke serije Dark i 1899, jer je film odnosno scenarij rađen na tu foru. Moram priznati, da mi je ideja bila super, ali je realizacija nekako bila previše konfuzna za moj pojam. Kraj ostavlja gledatelja da stvori svoje mišljenje o događajima u filmu, kao što sam si ja stvorio. Ne znam da li je to bilo namjerno ili slučajno. No, film je na kraju zbog te konfuznosti ispod prosjeka. Moglo je biti puno, puno bolje.

(novi post – recenzija) Beetlejuice Beetlejuice(2024.) – nastavak za zaborav

2024.je stvarno bila godina puno nastavaka i rebootova, te remakeova. Volim Tim Burtona i njegove filmove i živo me zanimalo kako će izgledati nastavak kultnog Beetlejuicea. U novom filmu nakon obiteljske tragedije generacije obitelji Deetz se moraju udružiti protive Beetlejuicea nakon što Lydiina kćerka Astrid slučajno otvori portal prema zagrobnom životu. Ono što ne valja u ovom filmu je pretanka priča i nekako nategnute fore, glavna negativka koju tumači Monica Bellucci je dobro napravljena i onako gotički spooky, pa tu stvari štimaju. Ono što valja su trenuci kada je u kadru odličan Michael Keaton kao Beetlejuice, ali njegove fore su onako pola pola, polovica ih je dobro i nasmijao sam se, a druga polovica su nekako nategnute i kompilirane odnosno reciklirane iz prvog dijela i nekako imam dojam da su stvorene samo da bi bile u filmu. Efekti su odlični, ali to su od Burtonove gotičke horror komedije moglo i očekivati. Ne znam, nekako sam ostao razočaran ovim nastavkom. Bio je dugoočekivan, možda sam očekivao previše, što da kažem. No, možda bi bilo bolje da nikada nije ni snimljen, pa da nam je ostao samo legendaran prvi dio.