Čitao sam u medijima kako se lome koplja oko ovog filma redatelja Danila Šerbedžije i Ljube Zdjelarevića o košarkaškom geniju i jednom od najvećih sportaša Hrvatske ikada, Draženu Petroviću. Neki smatraju film razočaranjem, neki ga smatraju odličnim, ja mogu reči nakon gledanja da sam u ovoj drugoj grupi. Film počinje putom Dražena i njegove cure, zajedno sa još jednom kolegicom po njemačkoj autocesti i počne padati kiša, slutimo nešto loše. No, tada se film prebacuje u djetinjstvo i mladi glumac Tonko Stošić jako dobro portretira mladog Dražena i njegovu strast za košarkom i želju da ga roditelji(odlični Zrinka Cvitešić kao majka Biserka i Dragan Mičanović kao otac Jole) upišu u KK Šibenku u kojoj njegov brat Aco(Lovre Tanfara) već igra. Nakon uspješnih nastupa u Šibenki, njegov talent zapazi legendarni trener Cibone Mirko Novosel(odličan Mile Kekin), pa se Dražen preseli u Zagreb, a od tamo u Real Madrid i NBA, a ostalo je povijest. Film na neki način kronološki prati Draženovu karijeru i isto tako bavi se njegovim privatnim životom, odnosno vezama, u kojima se zanimljivo pojavljuje i veza sa mladom Sanjom Doležal, a isto tako i njegovo životnom ljubavi Renatom(Romina Tonković). Odraslog Dražena je odlično odigrao Domagoj Nižić. Svi znamo kako je završio Draženov život, nažalost prerano, a film je to prikazao na tako poetski način da je skoro teško bilo zadržati malo suza da ne krenu niz obraze. Odličan domaći film vrijedan vašeg gledanja ako volite biopicove o ovoj sportskoj legendi.