Tag Archives: filmske recenzije

(novi post – recenzija) Better Man(2024.) – neobičan, ali dobar biopic!

Michael Gracey, redatelj The Greatest Showman nam je prezentirao ovaj neobičan, ali dobar biopic o nikom drugom do legendarnom Robbie Williamsu, koji je narator i daje glas glavnom glumcu ovog kako rekoh neobičnog filma. Zašto neobičnog? Pa zato jer je glavni lik, odnosno Robbie prikazan kao majmun, odnosno čimpanza cijeli film. Krećemo od početka, odnosno od Robbievog djetinjstva i nesigurnosti koje su ga pratile otkad je bio klinac. Otac je napustio njega, mamu i baku, pa mu je baka značila jako puno, pošto ga je praktički odgajala od ranih dana. Oduvijek je želio biti pjevačka zvijezda, pa film prati kako je ušao u Take That, boy band koji ga je proslavio, te sve uspone i padove njega kao člana benda, a najveći dio filma je posvećen Robbievoj solo karijeri. U filmu se čuju svi važniji hitovi koje Take That ili Robbie pjevaju u trenucima kada dramaturška radnja to zahtijeva. Iako neobičan, lako se navikneš na Robbiev izgled i radnja je zanimljiva, pikantna kao i njegov život van svjetla reflektora i film zapravo ima poruku kako je, kao što naslov kaže Robbie postao Better Man, odnosno bolji čovjek. Završetak filma je grandiozan, svakako katarzičan i totalno me oduševio. Volim biopicove, a ovaj mi je sjeo baš onako kako treba. Preporuka!

(novi post – recenzija) Azrael(2024.) – odličan miks distopijskog folk i survival horrora!

Na Azraela sam slučajno naletio na top listama najboljih horrora u 2024.što ih objavljuju razni specijalizirani siteovi, pa rekoh da ga pogledam i nisam pogriješio. Radnja filma se događa nakon nekog neodređenog apokaliptičnog događaja jednostavno nazvanog Rapture i ostaci ljudske vrste ne govore nego se sporazumijevaju fućkanjem i ručnim signalima. Upoznajemo mladu djevojku Azrael(Samara Weaving) koja sa svojim dečkom Kenanom(Nathan Stewart Jarrett) pokušava pobjeći kroz nekakvu šumu zlom tihom kultu koji nju pokušava uhvatiti i žrtvovati nekim zlim kreaturama. Kreature su odlično napravljene, izgledaju kao pougljenjeni ljudi i pojavljuju se nakon što osjete miris puštene krvi i nisam siguran jesu li oni vampiri ili ostaci ljudskog roda ili nešto treće, nije objašnjeno. Azrael bude uhvaćena i odvedena u logor kulta gdje upoznaje Miriam(Vic Carmen Sonne), zlu šeficu kulta koja živi u nekoj vrsti pagan crkve i trudna je. Azrael uspijeva pobjeći i lovina se uskoro pretvori u lovca, Azrael kreće u osvetu zlom kultu. U ovom američko-estonskom horroru sve skupa je progovoreno pet do deset rečenica, ostalo je tišina, to čini ovaj film drugačijim od ostalih. Mislio sam na početku da će ovo biti kopija A Quiet Place ili Bird Boxa, ali prevario sam se. Riječ je o punokrvnom survival distopijskom folk horroru s puno makljaže i akcije, dobrim killovima i gore scenama i pomalo bizarnom vrhuncu filma i završetku koji otvara neka pitanja i postavlja da si gledatelj sam objasni kako želi. Znam da je nekome to naporno, ali meni je ovaj film legao kao budali šamar i konačno sam opet pogledao neke dobre horrore. Moja preporuka za ovaj film.

(novi post – recenzija) Chime(2024.) – povratak J-horrora u velikom malom stilu!

Kiyoshi Kurosawa(Kairo) režirao je ovaj veliki mali J-horror film. Zašto mali? E, pa zato jer traje samo 45 minuta. Radnja ide nekako ovako. Matsuoka je učitelj koji predaje kuhanje. Usput pokušava dobiti posao u restoranu sa francuskom kuhinjom. Jednog dana jedan od učenika se počne ponašati čudno govoreći da čuje Chime(zvonki zvuk) i da mu je polovica mozga oteta, a polovica funkcionira. Učenik se tada na brutalan način ubije pred Matsuokom i ostalim učenicima. Matsuoka ima ženu i sina koji se ponašaju bizarno. Sin ga žica lovu, a žena svaki dan odlaže iz nekog razloga pune vreće limenki otpada. Nisam uspio pohvatati zašto i odakle taj otpad. Matsuoka počinje isto tako čuti taj zvuk i počinje gubiti granicu između realnosti i svoje fantazije. Eto, nekako sam uspio opisati ovaj odličan bizaran J-horror koji je spor i psihološki, nema nikakvih jump scare momenata i nema kosatih osvetoljubivih duhova i sličnih prikaza. Ovaj film po mom mišljenju zapravo pokazuje psihičko propadanje ljudi pod pritiskom današnjeg društva. Film je nekako siv, beznadan i bizaran, pa preporučam ljubiteljima psihološkog horrora da ga pogledaju, znati će ga cijeniti.

(novi post – recenzija) Venom:The Last Dance(2024.) – odličan završetak sage

Obožavam Tom Hardya i odličan mi je u svakoj ulozi u kojoj se nađe. Dugo nisam pogledao neki Marvelov film i u povelikom sam zaostatku, pa rekoh sebi pogledam treći Venom, pošto su mi prva dva ostala u dobrom sjećanju. Nisam se prevario. Treći dio nosi novu priču u kojoj Eddie Brock(Hardy) i njegov simbiot vanzemaljac Venom bježe od aliena čudovišta s Venomove planete koje je poslao zli negativac Knull koji treba ključ koji se nalazi u Venomu da bi se oslobodio. Istovremeno bježe i od specijalne jedinice vojske koja želi uhvatiti Venoma i sve njegove zemljake. Dakle, ostao sam oduševljen filmom, odlična akcija i napete scene potjere i borbe, ali to nije ono što me još oduševilo. To je odlična interakcija koja je prisutna u sva tri dijela između Hardyevog lika Eddiea i Venoma. Proplakao sam od smijeha na neke scene kao što je let na avionu i zajedničko pjevanje David Bowiea prilikom vožnje kombijem. Da ne spoilam sada sve, tko će gledati film shvatiti će o kojim se scenama radi. Kraj filma, iako je konačan, ostavlja možda malu šansu za proširenje univerzuma, odnosno ponovo pojavljivanje barem negativca koji je jako misteriozan, izgleda odlično i pojavljuje se u samo nekoliko scena u filmu. Njegova čudovišta koja ganjaju naše junake su isto odlično napravljena, neka mješavina iguane i pauka. Iako je Marvelov film, ima neke gore scene tako da nije dječji. Ovaj film mi je bio totalno zakon i vratio mi je vjeru u Marvelove filmove, zato preporučam cijelu trilogiju za sve fanove neka pogledaju.

(novi post – recenzija) Bad Boys: Ride or Die(2024.) – razbibriga za mozak na pašu

Jerry Bruckheimer je poznat kao tvorac producent različitih akcijskih spektakla, pa je i ovaj četvrti nastavak franšize Bad Boys njegovo djelo. Will Smith i Martin Lawrence ponavljaju svoje uloge policajaca Mike Lowreya i Marcus Burnetta u novoj misiji kako osvjetlati obraz pokojnom kapetanu čije ime se veže uz korupciju i kartele, zavjeru koja seže jako visoko. Uz to im pomaže i Mikeov sin kriminalac Armando(Jacob Scipio), te policajac Dorn(Alexander Ludwig). Ovaj film nema neku veliku priču, nešto o čemu bih te tjeralo na razmišljanje dugo nakon gledanja filma. Ne. Ovo je akcijska buddy buddy komedija i razbibriga s puno komičnih dijaloga, natjeravanja autima, pucnjavom, nabrijanim akcijskim scenama većim od samog filma. Kemija je dobra između Will Smitha i Martin Lawrencea, no meni je osobno draži i bolje legao Martin Lawrence, nekako mi ima više fora u ovom filmu nego Will Smith iako su oba na razini. Vidi se koliko su stari kada bolje pogledaš lica hehe. Redatelji Adil El Arbi i Bilall Fallah su napravili dobar posao i izrežirali brzi, zanimljiv i smiješan akcijski film koji duhom podsjeća na najbolja buddy buddy ostvarenja iz zlatnih 80-ih godina. Kraj naravno otvara mogućnost za nastavak ukoliko odluče snimati i peticu, što me uopće ne bi začudilo. Vidjeti ćemo što će vrijeme donijeti, no ako ste fan akcijskih spektakla koji pršte akcijom, te humorom, ovo će biti pravi film za vas.

(novi post – recenzija) Apocalypse Z: El principio del fin(2024.) – još jedna potvrda da Španjolci rade odlične filmove

Ovaj film ima toliko generičan naziv, da sam ga skoro preskočio smatrajući ga samo još jednim u moru loših zombie apokalipsa horrora koji nas godinama zapljuskuju. No, srećom da sam čitao dobre kritike po webu, pa rekoh sebi hajde da ga pogledam. Dakle, riječ je o postapokaliptičnom filmu u kojem pratimo početan propast svijeta kakvog znamo uzrokovanog virusom iz navodno napuštenih starih sovjetskih laboratorija. Manel preživljava i skriva se u svojoj kući, no jednog dana je prisiljen krenuti na opasno putovanje kako bi pronašao oazu gdje se skriva ostatak vojske, vlade i njegova sestra s obitelji. Ta oaza se navodno nalazi na Kanarskom otočju i Manel započinje svoju opasnu odiseju koja će ga suprotstaviti zaraženim zombijima, ostacima čovječanstva, ruskim gusarima i usput će povesti neke iznenadne suputnike. E, sad, ja volim i uvijek sam volio više one spore hodajuće zombije kao iz starih Romerovih filmova, a ne ove bijesne moderne trčeće i režeće urlajuće zombije koji zapravo u ovom filmu niti nisu zombiji pošto ih se da ubiti rafalima u tijelo, a ne samo u glavu kao klasične zombije. Ovi su dobro napravljeni, podsjećaju na one iz 28 Days Later i još ponekih filmova. Gluma je okej, glavni glumac Francisco Ortiz je dobar kao Manel, samo čovjek koji pokušava preživjeti i pobjeći. Kraj filma je cliffhanger i ostavlja veliku mogućnost za nastavak, koji će se sigurno po mom mišljenju desiti, pošto je ovaj prvi dio imao popriličan uspjeh na Prime streaming platformi gdje sam ga i ja uhvatio i pogledao. Španjolci mi godinama slove za stvaratelje odličnog horrora, pa čekirajte ovaj Euro horror za osvježenje od američkih remakeova, prequela, rebootova. Nije oriđiđi ideja, već je korištena, ali je solidno izvedena.

(novi post – recenzija) Red One(2024.) – božićni akcijski spektakl

Kada Djed Mraz(J.K.Simmons) bude otet, njegov šef osiguranja Callum Drift(Dwayne The Rock Johnson) mora se udružiti sa skeptičnim zloglasnim hakerom Jackom(Chris Evans) kako bi porazili zlu vješticu Grylu(Kiernan Shipka) potpomognuti Djed Mrazovim bratom iz Njemačke Krampusom(Kristofer Hivju). Tu je i ravnateljica osiguranja Sjevernog pola Zoe(Lucy Liu) koja usmjerava Calluma kamo otići. Redatelj Jake Kasdan i scenaristi Chris Morgan i Hiram Garcia stvorili su ovu božićnu verziju Marvelovih filmova, rađenih na tu foru. Dakle, ovdje je riječ o punokrvnom akcijskoj fantasy avanturi, koju mogu podjednako gledati djeca i odrasli. Radnja nas vodi u više dijelova svijeta i film sam po sebi ima dosta fora i smiješnih situacija, a kemija između The Rocka i Evansa je sasvim u redu da film bude i neka vrsta akcijske buddy buddy komedije. J.K.Simmons je standardno karizmatičan i odličan kao Djed Mraz odnosno Red One, a odlično je odrađen i Sjeverni Pol odnosno likovi zaposlenika trolova, medvjeda i sličnih koji su me na neki trenutak podsjetili na famoznu kantinu u Mos Eisleyu u Star Wars Nova Nada, ali to je moguće samo moja fantazija. Kraj filma ostavlja prostora za nastavak, sudeći po ovom okej filmu, bi se mogao dogoditi. Gledati za Božić kao što smo mi pogledali.

(novi post – recenzija) A Bili Smo Vam Dobri(2021.) – veliko razočaranje

Moram priznati da me živo zanimao ovaj film otkako je izašao i počeo igrati u kinima, no nekako sam zaboravio na njega, pa mi je super došlo što je neki dan bio na televiziji i mogao sam ga konačno pogledati. Branko Schmidt mi je poznat kao redatelj nekih meni odličnih filmova kao što su Metastaze, Ljudožder vegetarijanac i mnogih drugih, pa sam se nadao odličnom izdanju, pogotovo što je glumačka postava slična onoj u Metastaze, sa Reneom Bitorajcem kao glavnom ulogom. Bitorajac tumači Dinka, ratnog heroja Domovinskog rata koji je sam uništio 23 tenka. Dinko ne pije, u mirovini je i pokušava nekako posložiti život i normalno živjeti. Jednog dana ga pozovu bivši suborci da im se pridruži u prostoru bivšeg Paromlina, gdje ratni veterani prosvjeduju zbog toga što im se nije uredilo i izgradilo Muzej Domovinske Zahvalnosti. Dinko im se isprva priključi i stvari funkcioniraju normalno, dok im se ne priključi grupa mladih fašista i Dinko shvati da stvari polako, ali sigurno odlaze kvragu. Priča je dobra, ali film je jednostavno prekratak i previše naprasno završen tako da nisam mogao vjerovati kada je krenula odjavna špica. Dijalozi su dobri, ali ton je previše tih, što je problem većine domaćih filmova. Odličan je i soundtrack, odnosno pjesma koja prati film, koju je radio Damir Avdić. Glumačka postava je jaka. Uz Bitorajca tu su i Slaven Knezović, odličan Nikša Butijer, pa Rakan Rushaidat i mnogi drugi, no to nije spasilo film da mi ne bude jedno ogromno razočaranje. Jednostavno nisam uspio skužiti što je pjesnik htio reči. Doduše, prosvjed branitelja podsjeća malo na ono sramotno šatorašenje branitelja za vrijeme Milanovićeve vlade i plinske boce i tome slično. Da li se htjelo ukazati na problem branitelja? Da li se htjela prikazati bezizlaznost i nesposobnost sustava da se pobrine za pojedince nakon što ih sažvače i ispljune u ropotarnicu povijesti? Naslov filma sugerira takvo nešto. No, film kod mene ne dobiva prolaznu ocjenu.

(novi post – recenzija) Meg 2: The Trench(2023.) – još jedan nepotreban nastavak

Moram priznati da volim Jason Stathama i veliku većinu njegovih filmova. Prvi dio, Meg, sam pogledao u kinu, iako je bio pomalo cheesy svidio mi se. Kasnije sam ga čekirao još jednom na tv-u i dalje mi je bio dobar. Film je očito uspio u kinima kada su snimili drugi dio. Statham mi je jedan od omiljenih akcijskih glumaca novije generacije i ovdje imamo problem. Za ovaj drugi dio nismo sigurni je li ovo akcijski film, klasična šora protiv bad guysa sa Stathamom kao glavnom facom, je li ovo film katastrofe/animal attack horror s morskim psima Megalodonima i divovskom hobotnicom ili je avanturistički buddy buddy film. Film je ujedno sve to, ali i ništa od toga. U svom tom htijenju da naprave čim šareniji, lepršaviji i atraktivniji film od prvog dijela jednostavno nisu uspjeli napraviti ništa suvislo. Dakle, naši junaci se bore protiv zločeste korporacije koja se bavi ilegalnim bušenjem na dnu Trencha ispod kojeg žive Megalodoni. Naravno ispadne sranje kada Megalodoni pobjegnu iznad granice Trencha i krenu u pohod na turiste i sve što se miče. Uz Megalodone tu su i neki gušteri slični psima i divovska hobotnica. Prava akcija sa animal attack scenama je tek u zadnjih 30-40 minuta filma koji traje skoro dva sata i nije baš najsretnije napravljena. CGI morski psi su okej, ali u filmu nema skoro nikakve krvi i gore scena kod hranjenja ljudima, to je vjerojatno da si osiguraju čim povoljniji predikat za kina. Statham ko Statham meni odličan, uvijek isti, ali ostala glumačka ekipa nije ostvarila nijedan lik u filmu za kojeg bih se mogao vezati i biti sretan ili žalostan zbog njegove/njene sudbine. Na nekim momentima filma sam se jednostavno dosađivao i pitao se zašto su u nedostatku ideja napravili još jedan nastavak koji nikom, ali baš nikom nije potreban. Nadam se da neće više biti nastavaka, koji mogu biti samo gori od ovoga.

(novi post – recenzija) Gladiator II(2024.) – top povratak Ridley Scotta!

Bio sam prilično ljut i u nevjerici kada sam vidio da Ridley Scott snima nastavak Gladiatora, meni jednog od top tri filmova svih vremena. Mislio sam da samo može promašiti i narušiti uspomenu na jedan prelijep i all time favorite film. No, nakon što sam ga pogledao jučer u kinu uvidio sam svoju grešku. Film je top! Radnja se događa 16 godina nakon događaja u prvom filmu. Rim trpi pod tiranijom dva izopačena cara, blizanaca Gete i Caracalle. Film počinje napadom junačkog generala Acaciusa(Pedro Pascal) i njegovih trupa na Numidiu, gdje se u očajničkim pokušajima obrane bori i Hano(Paul Mescal) koji u bici gubi suprugu koja pogiba naredbom Acaciusa. Kao što pogađate Hano kao ratni zarobljenik završi u Rimu, gdje postaje gladijator u vlasništvu spletkarskog Macrinusa(Denzel Washington), čovjeka sa skrivenom agendom. Hano ima skrivenu prošlost, vezanu uz kćer pokojnog cara Marka Aurelija, Lucillu(Connie Nielsen). Kako se uzdiže u redovima gladijatora, ratnik Hano otkriva svoj pravi poziv i sudbine svih likova se kreću prema svom neumitnom kraju. Film je bogat atraktivnim scenama borbi, od jahanja na nosorogu, do pomorske bitke i morskim psima u Koloseumu. Negativci su atraktivni, pogotovo Denzel Washingtonov lik koji je glumom za koplje iznad svih ostalih, mada su i Pascal i Nielsen tu negdje. Paul Mescal glasom i stasom djeluje kao i podsjeća cijelo vrijeme na mladog Russel Crowea, vjerojatno je to namjerno tako napravljeno. Posebno su me se dojmili ludi carevi Caracalla(Fred Hechinger) i Geta(Joseph Quinn) koji izgledaju i djeluju kao psihotična verzija Eda Sheerana hehe. Sva dva i pol sata me film držao napetim na rubu sjedala u kinu, a mogu reči da sam se na neke scene i pošteno naježio kao i kada sam gledao prvi dio. Što se mene tiče, riječ je o dostojnom nastavku. Dobra priča s manjim, zaboravljivim nelogičnostima, atraktivne borbe i odličan završetak čine ovaj film jednim od filmova kojima ću se uvijek rado vraćati. Top! Vrh!