Tag Archives: filmovi

(novi post-recenzija) Longlegs(2024.) – jedan od boljih psiholoških trilera godine

Ovaj film redatelja i scenarista Osgooda Perkinsa su reklamirali kao najstrašniji horror godine, no to je daleko od istine, ali film je definitivno creepy, pogotovo zahvaljujući genijalnom Nicolas Cageu u ulozi serijskog ubojice Longlegsa. Cage je teško prepoznatljiv zbog maske i šminke koju nosi, ali je definitivno ostvario jednu od uloga života. FBI agentica Lee Harker je na misiji hvatanja serijskog ubojice koji ostavlja okultne poruke na mjestima zločina. Modus operandi je uvijek isti. Otac familije poubija familiju, a onda sebe. Poruke su na okultnom jeziku, potpisane Longlegs. Lee uspijeva dekodirati poruke i kako se klupko odmotava kreće se prema neumitnom mračnom twistu na kraju filma, koji čini ovaj film jednim od najboljih psiholoških trilera ikada, a definitivno ove godine. Film ima neku gušeću, mračnu atmosferu i snimljen je onako u retro štihu. Kraj filma odnosno twist na kraju mi je bio totalno iznenađenje, iako sam imao neke primisli što bi moglo biti, ali odvelo me u potpuno drugom smjeru. Maika Monroe je odlična kao pomalo vidovita agentica Harker, pomalo kanalizira Jodie Foster odnosno njenu ulogu u Silence of the Lambs. Prava zvijezda koja krade svu pažnju je Nicolas Cage kao negativac, Cage je ujedno i jedan od producenata filma. Da li je film najstrašniji horror godine? Definitivno nije. Je li film odličan psihološki triler, koji ima nadnaravne elemente? Je. Moja topla preporuka.

(novi post-recenzija) When Evil Lurks(2023.) – zlo je svuda oko nas

Nekako u zadnje vrijeme naletim na dobre horror filmove, iako je moj omiljeni žanr zapao u neku letargiju remakeova, rebootova, nastavaka i šta ja znam čega sve ne. Onda kada misliš da nema više baš dobrih horror filmova, naletim na ovaj dragulj. Demian Rugna je napisao i režirao ovaj odličan argentinski horror. Radnja je slijedeća, u zabačenom selu dvojica braće, Pedro i Jimi saznaju da je susjed na idućoj farmi opsjednut i da će uskoro roditi zlo. Uz pomoć susjeda Ruiza krenu se osloboditi tijela i time pokrenu lanac zlih događaja koje je teško zaustaviti. Ovaj film me naprosto oduševio, da ne spoilam sad cijelu radnju. Na početku sam mislio, o ne, opet jedan possession horror, no grdno sam se prevario. Film je kombinacija atmosferičnog kozmičkog Lovecraftovskog horrora, Evil Deada i ima neku opaku atmosferu. Također, pun je gore efekata i to odličnih i ne libi se gaziti sve postulate žanra svojom svježinom i naprednošću. Kada bolje promislim, film je zapravo za mene neka alegorija o postojanju zla koje se ne može izbiti ili izliječiti u svima nama. Gluma je odlična kao i atmosfera beznađa. Kraj me ostavio malo zbunjenim i otvorenim prostorom za nastavak, koji se nadam, ako ikada bude napravljen, da neće upropastiti sve dobro što je ovaj film donio.

Narodni heroj Ljiljan Vidić(2015.) – ili ga voliš ili ga mrziš, ali tu je!

Ivan-Goran Vitez mi je ostao u pamćenju sa svojim filmom Šuma Summarum koji je bio odlična kombinacija anarhoidne crne nasilne komedije, društvene kritike i filma u stilu Deliverance u kojem ekipa iz jedne tvrtke na team buildingu u pripizdini zapne za oko familiji primitivnih rednecka koji ih počnu proganjati i ubijati sa twistom na kraju.

Jako sam se radovao ovom filmu, no nekako uz svu ostalu ponudu mi je prošao ispod radara, stalno sam nekako odgađao pogledati ovo čudo, iako je bio popriličan kino hit u Hrvatskoj, što nije česti slučaj za domaći film. Kada film počne i mladi pjesnik Ljiljan Vidić (odličan Kristijan Jaić) i njegova spaljena mama (veteranka Slavica Knežević) budu prikazani nekako trashy, pogotovo onaj odlazak u dućan i susret s ustaškim policajcom kojeg u cameo ulozi glumi odličan Robert Roklicer, počinje mi svitati da bi ovo moglo biti nešto ultra glupo.

No, kako sam se ufuravao u film, počelo mi je svitati da je film zapravo odlična anarhoidna komedija koja se sprda sa svim i svačim, od partizana, ustaša, komunista, fašista, hipstera… Film je zapravo suluda ideja o grupi partizana na čelu s Ljiljanom koji se prijave za ustašku verziju Supertalent showa preko kojeg bi, u slučaju da pobijede bili pozvani na domjenak kod Ante Pavelića(fenomenalan Dražen Čuček), te bi izvršili atentat na njega i Adolfa Dadu Hitlera te bi završili rati. Ideja je suluda, ali zapravo sam se više puta uhvatio u glasnom smijehu gledajući ovaj film, koliko je apsurdnih situacija, smiješnih, a zapravo pomalo tužnih. Postava je fenomenalna, od mladih snaga preko veterana Stojana Matavulja kao prejebenog komandanta Struje, Dragana Despota kao Tita, cameo uloge Mile Kekina u ulozi čovjeka bankomata, Anje Šovagović kao Vesnine pomajke folksdojčerice i mnogo drugih. Ovo ludilo morate pogledati, neki ga vole, neki ga mrze, ali nema između. Meni je fenomenalan. Preporuka!

Heels – sezona prva: serija o ljubavi prema wrestlingu i ustrajnosti

Postoji li život nakon Arrowa za Stephen Amella? Nakon što je godinama uspješno glumio junaka prema DC stripu u seriji Arrow, Amell je nakon glupavog i razočaravajućeg završetka zadnje sezone te serije nestao s ekrana. No, eto ga u glavnoj ulozi nove serije, Heels, koja se bavi wrestlingom, sportske drame o meni nečem vrlo dragom što pratim od klinačkih dana. Kreator ove serije je Michael Waldron, izvršni producent Marvelove serije Loki i scenarist novog, nadolazećeg Doctor Strange filma. Dakle, serija je naslovljena Heels što u wrestling riječniku znači negativac, odnosno svi negativci u wrestlingu su heels, a pozitivni likovi babyfaces. Ovdje ne govorimo o wrestlingu kao olimpijskom sportu, nego wrestlingu kakvog se sjećate iz 80-ih i 90-ih, kada su Hulk Hogan, Ultimate Warrior, Undertaker i slične face vladale ovom sports entertainment kako to zovu službeno.

Dakle, grad Duffy u saveznoj državi Georgia je sjedište DWL, kojeg vodi Jack Spade, kojeg glumi naš Stephen Amell, ex Arrow s početka ovog teksta, koji pokušava voditi malu nezavisnu wrestling ligu koju je stvorio njegov otac Tom Spade, kojeg je pojela depresija i ubio se nakon što je završio svoju legendarnu wrestling karijeru. Jack ima mlađeg brata Acea, odličan Alexander Ludwig(Bjorn iz serije Vikings) koji je miljenik publike. Jack pokušava balansirati između obiteljskog života, wrestlinga u kojem je on heel i prvak, dok je Ace babyface pozitivac i neprijateljskih jačih korporativnih liga koje ih pokušavaju upropastiti. Pošto se razumijem u wrestling, nije mi bilo teško pratiti ovu seriju i neke fah pojmove koji se koriste u priči kao kayfabe, dropkick, suplex, pin….dok će nekom tko se ne razumije u to, možda malo teže pasti praćenje toga i neće im biti baš jasno. Serija mi je bila baš odlična, svih osam epizoda od otprilike sat vremena i uživao sam u likovima, a i glumci su odlični, Amell, Ludwig, prekrasna Allison Luff kao Jackova supruga Staci, te karizmatičan i zabavan veteran wrestler Wild Bill u odličnoj interpretaciji Chrisa Bauera (The Wire, True Blood…). Intrigantno je pratiti Jacka u njegovim odlukama, da li će posustati i pokleknuti pred kompromisima, da li će spasiti svog posrnulog brata, ali ponekad me Stephen Amell iritira u nekim situacijama svojim izrazom lica kao što me i iritirao u seriji Arrow, kao da će se rasplakati ili ukenjati u isti čas. Alexander Ludwig je odličan kao i u Vikingsima i predviđam mu veliku karijeru tv glumca, pa i kino glumca ako tako nastavi. Kraj serije nas ostavlja na svojevrsnom cliffhangeru i serija je obnovljena za drugu sezonu, pa se baš radujem što će biti dalje.

7,5/10

(recenzija) A Dark Foe(2020.)-sasvim zadovoljavajući mali nezavisni mračan psihološki triler

Redateljski prvijenac Marie Gabriele Cardenas je sasvim zadovoljavajuće malo djelce koje će ispuniti želje svih fanova krvavijih mračnih psihotrilera. Neku večer mi je baš došlo da pogledam neki triler, pa rekoh stavim ovo djelce koje mi se činilo poprilično zanimljivo sudeći po sadržaju.

Tony Cruz(Oscar Cardenas) je izmučeni bivši agent FBI-a koji je doživio traumu kada je imao 12 godina. Naime, u kuću im je upao psiho serijski ubojica koji je ubio majku, a sestra je nestala, pretpostavka da je oteta. 30 godina kasnije, Tony boluje od rijetkog poremećaja kao posljedice traume, odnosno nykthophobie, straha od mraka i gubi posao u jednoj ponesrećenoj akciji u kojoj misli da je vidio ubojicu svoje majke, kojeg je zapamtio pošto tom liku nedostaje jedno uho. Zapošljava se kao bodyguard bogataševoj supruzi Rebecci koja je povezana sa ilegalnim bordelom u kojeg navodno zalazi i ubojica zvani Cradle čiji broj žrtava neprestano raste i to žena ubijenih na brutalan način. Tony se ispreplete u igri psihe, živaca, smrti i nasilja.

Ono što me smeta u ovom filmu je na momente drvena gluma Oscara Cardenasa kao naslovnog lika, ali sve izvlači legendarni Graham Greene kao dijabolični Cradle, manijakalni ubojica Indijanac, koji je stvarno bizarno napravljen, kao i razlog zbog kojeg otima i ubija žene. Film je neka uvrnuta mješavina film noira, psihološke drame o nošenju s traumom i gubitkom, te krvavog i mračnog trilera o serijskom ubojici i drugom kraku priče koji je dio o traffickingu žena i prostituciji. Ima i nešto gore scena koje su odlično odrađene i vjerno dočaravaju krvava ubojstva. Scenarij kojeg su zajedno napisali Oscar i Maria Gabriela Cardenas uopće nije loš. Očekivao sam planirani twist na kraju filma, ali srećom se nije dogodio, jer bi me jako razočarao da je ispalo tako kao što sam mislio da će ispasti. Sve u svemu, solidnih skoro dva sata za ljubitelje ovakvih filmova.

7/10

(recka) WarHunt(2022) – nakon dugo vremena jedan odličan war horror

Oduvijek sam jako volio podžanr horrora koji miješa ratni film i horror. Od Deathwatch, The Bunker, Outpost, preko Dog Soldiers Neill Marshalla, iako nije striktno ratni film, ali glavni likovi su vojnici. Tu je i Frankenstein´s Army kojeg sam pogledao barem tri puta, toliko mi je bio odličan miješajući found footage i war horror.

Nekako u zadnje vrijeme nisam očekivao puno i bio sam skeptičan, nakon očajnog Ghosts of War, ali ovaj mi je vratio vjeru u war horror. Američki avion padne iznad Schwarzwalda 1945.i major Johnson (coolerski Mickey Rourke) šalje jedinicu padobranaca iz airborne divizije u potragu za posadom i teretom. Jedinicu vodi iskusni narednik Brewer (Robert Knepper), a Johnson im priključuje i operativca Walsha (Jackson Rathbone). Po dolasku u šumu nalaze mrtva tijela Nijemaca koja vise s drveća, te zarobljavaju jedinog preživjelog Nijemca koji je prestravljen. Malo po malo, naši junaci tonu u ludilo, nešto ili netko ih progoni i otkrivaju da postoje i gore stvari od njemačkih vojnika, nakon što saznaju što je stvarna misija….

Ovaj film je režirao Mauro Borrelli, koji je ujedno i jedan od scenarista ovog odličnog filma. Priča je u redu, sadrži elemente Predatora, slashera, ghost story i ponešto mindfuck i body horrora. Likovi su dobro koncipirani, pa čak i pomalo stripovski komičan Rourkeov lik, a efekti krvi i smrti su brzi, nemilosrdni i solidno napravljeni, kao i rješenje i kraj priče koja ostavlja mjesta za nastavak, a i ne mora. Ima nekih nelogičnosti u scenariju, ali davno sam prestao brinuti za to, ukoliko je film dobar i zanimljiv, a ovaj definitvno je. Po svim kriterijima dobar horror, solidno provedenih sat i pol, te moja topla preporuka ukoliko volite ovakve filmove.

Prijedlozi horror filmova za Valentinovo!

Ach, ta ljubav! Ljubav je uvijek slatka i u zraku miriše, kao proljeće koje je barem kod nas u naletu već nekoliko dana, iako još nije niti polovica veljače.

Eto, bliži se i praznik zaljubljenih, to Valentinovo, sa svim svojim prednostima i nedostacima. Po mom mišljenju to je postao praznik konzumerizma, kao i još neki dani koji su u Europu stigli iz Amerike, te toliko drage, a toliko u nekim stvarima zajebane zemlje,

Moje mišljenje je da se uistinu crna i tamna srca vole svaki dan, a ne samo na taj dan u veljači svake godine. Kako bolje provesti taj dan nego kada padne mrak sa voljenom tamnom soulmate pogledati neki horror. Evo tri prijedloga:

Klasik žanra. Spooky ludi ubojica, romantika i krv i vriskovi, gdje ćeš bolje?

U moru remakeova evo i jedan remake ovog gornjeg klasika. Nije loš, ali ako možete birati, bolje izaberite original.

Svojevrsni dark horse žanra, film koji je mnogima promaknuo ispod radara, a radi se o sasvim pristojnom teen slasheru koji se događa za ovaj dan. U glavnoj ulozi David Boreanaz iz serije Angel/Buffy. Dobar izbor!

Volite se, ljubite i grlite, zapamtite krv i smijeh su lijek! Blood is the life! And it shall be ours!

Vlad Kraykulla

Izašao je trailer za remake Stephen Kingovog klasika Firestarter!

Sjećate li se odličnog Firestarter s malom Drew Barrymore i George C. Scottom kao negativcem? Emotivan i napet film koji mi je jedan od top pet ekranizacija Stephen Kingovih djela.

E, pa kao što je to moda, remakeovi i rebootovi i slično, remake je dobio i ovaj film. Izašao je trailer, pa čekirajte što mislite o ovome:

Novi projekt Mike Flanagana – The Fall Of The House Of Usher počeo sa snimanjem!

Mike Flanagan, čovjek koji nam je donio odlične serije kao što su The Haunting of Hill House, The Haunting of Bly Manor i Midnight Mass, ima novi projekt! Riječ je o ekranizaciji besmrtnog djela Edgar Allan Poea, pod nazivom The Fall Of The House Of Usher. Poznavajući njegove radove, očekuje nas sigurno još jedan tour de force, odlično napisana, napeta i vizualno lijepa serija.

Glumačka ekipa je: Kate Siegel (Hush), Rahul Kohli (Midnight Mass), Mark Hamill (Star Wars), Carla Gugino (The Haunting of Hill House), Frank Langella (Masters of the Universe), Mary McDonnell (Battlestar Galactica), Carl Lumbly (Doctor Sleep), Henry Thomas (The Haunting of Bly Manor), Samantha Sloyan (Grey’s Anatomy), T’Nia Miller (Years and Years), Sauriyan Sapkota (The Midnight Club), Zach Gilford (Friday Night Lights), Katie Parker (Absentia), Michael Trucco (How I Met Your Mother), Malcolm Goodwin (iZombie), Crystal Balint (A Babysitter’s Guide to Monster Hunting), Kyleigh Curran (Secrets of Sulphur Springs), Paola Nuñez (Bad Boys for Life), Aya Furukawa (The Cabin in the Woods), Matt Biedel (Narcos: Mexico), Daniel Jun (The Expanse), Ruth Codd (The Midnight Club), Robert Longstreet (Halloween Kills), Annabeth Gish (Before I Wake), and Igby Rigney (F9).

Impresivno, jelda? Jedva čekam!

(RECENZIJA) The Public Enemy(1931.) – James Cagney legendarni (anti)heroj gangsterskih drama.

Holivudska legenda James Cagney je ušao u moj filmski život davnih dana, prije više od trideset godina, kada sam bio klinac koji je filmove otkrivao preko nekoliko programa koje smo imali na televiziji za vrijeme bivše Jugoslavije, u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, hehe kako to zvuči staro, jelda? Bilo je vrijeme zimskih praznika, kada smo se ja i moji prijatelji vani igrali rata po magli i snijegu, gradili utvrde od leda i grudama se borili u nekim svojim fantasy ratovima, ne sluteći da će rat uskoro biti tako blizu i sav taj mrak se preliti i u naše mozgove dječaka. Došao sam kući i nekoliko dana za redom je poslije ručka bio na televiziji Zagreb ciklus gangsterskih filmova, pa sam redom pogledao White Heat, Roaring Twenties, The Public Enemy i Angels With Dirty Faces, zajednički nazivnik svim tim filmovima bio je James Cagney, glumac malog rasta, ali divovske karizme i markantnog izgleda, pravi holivudski mali div stare škole.

Ovaj film mi je ostao posebno u sjećanju po za mene šokantnom kraju punom na neki način poetske pravde, kao i po prijateljstvu, street brotherhoodu i izdaji i razočarenju, odrastanju na ulici, svemu onom što mi je kasnije kroz hardcore punk muziku postalo blisko. Dakle, radnja filma prati dvojicu otpadnika s ulice, braću po ulici, Tommya(Cagney) i Matta(Edward Woods) kako se probijaju od sitnih švercerskih i džeparoških dana do postajanja ozbiljnim igračima u mafijaškom krim miljeu. Kao što to obično biva, na životnim putevima im se nađe izdaja, nož u leđa kao i odluke koje će ih odvesti na put bez povratka. Uz dvojicu navedenih glumaca ženski dio uloga čine prelijepe Jean Harlow i Joan Blondell, kao i odlična Beryl Mercer. Film je zapravo snimljen kao kritika porasta organiziranog kriminala u vrijeme prohibicije i istovremeno pokušaj prestanka glorificiranja raznih kriminalaca i mafijaša, pokazujući što se na kraju dogodi onom tko odabere put kriminala i nasilja. James Cagney drži film svojom karizmom i jednostavno plijeni pažnju full time svaki put kada progovori i kada svojim licem i gardom glumi likove za koje je teško razdvojiti glumu od stvarnosti. Slobodno priznajem, u mafijaškom podžanru filmova James Cagney mi je uz Robert De Nira najdraži glumac takvih filmova. Ovo morate pogledati, kao i ostale gangsterske filmove sa James Cagneyem.

Ocjena: 9/10 kapi krvi.