Kada Djed Mraz(J.K.Simmons) bude otet, njegov šef osiguranja Callum Drift(Dwayne The Rock Johnson) mora se udružiti sa skeptičnim zloglasnim hakerom Jackom(Chris Evans) kako bi porazili zlu vješticu Grylu(Kiernan Shipka) potpomognuti Djed Mrazovim bratom iz Njemačke Krampusom(Kristofer Hivju). Tu je i ravnateljica osiguranja Sjevernog pola Zoe(Lucy Liu) koja usmjerava Calluma kamo otići. Redatelj Jake Kasdan i scenaristi Chris Morgan i Hiram Garcia stvorili su ovu božićnu verziju Marvelovih filmova, rađenih na tu foru. Dakle, ovdje je riječ o punokrvnom akcijskoj fantasy avanturi, koju mogu podjednako gledati djeca i odrasli. Radnja nas vodi u više dijelova svijeta i film sam po sebi ima dosta fora i smiješnih situacija, a kemija između The Rocka i Evansa je sasvim u redu da film bude i neka vrsta akcijske buddy buddy komedije. J.K.Simmons je standardno karizmatičan i odličan kao Djed Mraz odnosno Red One, a odlično je odrađen i Sjeverni Pol odnosno likovi zaposlenika trolova, medvjeda i sličnih koji su me na neki trenutak podsjetili na famoznu kantinu u Mos Eisleyu u Star Wars Nova Nada, ali to je moguće samo moja fantazija. Kraj filma ostavlja prostora za nastavak, sudeći po ovom okej filmu, bi se mogao dogoditi. Gledati za Božić kao što smo mi pogledali.

Moram priznati da me živo zanimao ovaj film otkako je izašao i počeo igrati u kinima, no nekako sam zaboravio na njega, pa mi je super došlo što je neki dan bio na televiziji i mogao sam ga konačno pogledati. Branko Schmidt mi je poznat kao redatelj nekih meni odličnih filmova kao što su Metastaze, Ljudožder vegetarijanac i mnogih drugih, pa sam se nadao odličnom izdanju, pogotovo što je glumačka postava slična onoj u Metastaze, sa Reneom Bitorajcem kao glavnom ulogom. Bitorajac tumači Dinka, ratnog heroja Domovinskog rata koji je sam uništio 23 tenka. Dinko ne pije, u mirovini je i pokušava nekako posložiti život i normalno živjeti. Jednog dana ga pozovu bivši suborci da im se pridruži u prostoru bivšeg Paromlina, gdje ratni veterani prosvjeduju zbog toga što im se nije uredilo i izgradilo Muzej Domovinske Zahvalnosti. Dinko im se isprva priključi i stvari funkcioniraju normalno, dok im se ne priključi grupa mladih fašista i Dinko shvati da stvari polako, ali sigurno odlaze kvragu. Priča je dobra, ali film je jednostavno prekratak i previše naprasno završen tako da nisam mogao vjerovati kada je krenula odjavna špica. Dijalozi su dobri, ali ton je previše tih, što je problem većine domaćih filmova. Odličan je i soundtrack, odnosno pjesma koja prati film, koju je radio Damir Avdić. Glumačka postava je jaka. Uz Bitorajca tu su i Slaven Knezović, odličan Nikša Butijer, pa Rakan Rushaidat i mnogi drugi, no to nije spasilo film da mi ne bude jedno ogromno razočaranje. Jednostavno nisam uspio skužiti što je pjesnik htio reči. Doduše, prosvjed branitelja podsjeća malo na ono sramotno šatorašenje branitelja za vrijeme Milanovićeve vlade i plinske boce i tome slično. Da li se htjelo ukazati na problem branitelja? Da li se htjela prikazati bezizlaznost i nesposobnost sustava da se pobrine za pojedince nakon što ih sažvače i ispljune u ropotarnicu povijesti? Naslov filma sugerira takvo nešto. No, film kod mene ne dobiva prolaznu ocjenu.

Moram priznati da volim Jason Stathama i veliku većinu njegovih filmova. Prvi dio, Meg, sam pogledao u kinu, iako je bio pomalo cheesy svidio mi se. Kasnije sam ga čekirao još jednom na tv-u i dalje mi je bio dobar. Film je očito uspio u kinima kada su snimili drugi dio. Statham mi je jedan od omiljenih akcijskih glumaca novije generacije i ovdje imamo problem. Za ovaj drugi dio nismo sigurni je li ovo akcijski film, klasična šora protiv bad guysa sa Stathamom kao glavnom facom, je li ovo film katastrofe/animal attack horror s morskim psima Megalodonima i divovskom hobotnicom ili je avanturistički buddy buddy film. Film je ujedno sve to, ali i ništa od toga. U svom tom htijenju da naprave čim šareniji, lepršaviji i atraktivniji film od prvog dijela jednostavno nisu uspjeli napraviti ništa suvislo. Dakle, naši junaci se bore protiv zločeste korporacije koja se bavi ilegalnim bušenjem na dnu Trencha ispod kojeg žive Megalodoni. Naravno ispadne sranje kada Megalodoni pobjegnu iznad granice Trencha i krenu u pohod na turiste i sve što se miče. Uz Megalodone tu su i neki gušteri slični psima i divovska hobotnica. Prava akcija sa animal attack scenama je tek u zadnjih 30-40 minuta filma koji traje skoro dva sata i nije baš najsretnije napravljena. CGI morski psi su okej, ali u filmu nema skoro nikakve krvi i gore scena kod hranjenja ljudima, to je vjerojatno da si osiguraju čim povoljniji predikat za kina. Statham ko Statham meni odličan, uvijek isti, ali ostala glumačka ekipa nije ostvarila nijedan lik u filmu za kojeg bih se mogao vezati i biti sretan ili žalostan zbog njegove/njene sudbine. Na nekim momentima filma sam se jednostavno dosađivao i pitao se zašto su u nedostatku ideja napravili još jedan nastavak koji nikom, ali baš nikom nije potreban. Nadam se da neće više biti nastavaka, koji mogu biti samo gori od ovoga.

Bio sam prilično ljut i u nevjerici kada sam vidio da Ridley Scott snima nastavak Gladiatora, meni jednog od top tri filmova svih vremena. Mislio sam da samo može promašiti i narušiti uspomenu na jedan prelijep i all time favorite film. No, nakon što sam ga pogledao jučer u kinu uvidio sam svoju grešku. Film je top! Radnja se događa 16 godina nakon događaja u prvom filmu. Rim trpi pod tiranijom dva izopačena cara, blizanaca Gete i Caracalle. Film počinje napadom junačkog generala Acaciusa(Pedro Pascal) i njegovih trupa na Numidiu, gdje se u očajničkim pokušajima obrane bori i Hano(Paul Mescal) koji u bici gubi suprugu koja pogiba naredbom Acaciusa. Kao što pogađate Hano kao ratni zarobljenik završi u Rimu, gdje postaje gladijator u vlasništvu spletkarskog Macrinusa(Denzel Washington), čovjeka sa skrivenom agendom. Hano ima skrivenu prošlost, vezanu uz kćer pokojnog cara Marka Aurelija, Lucillu(Connie Nielsen). Kako se uzdiže u redovima gladijatora, ratnik Hano otkriva svoj pravi poziv i sudbine svih likova se kreću prema svom neumitnom kraju. Film je bogat atraktivnim scenama borbi, od jahanja na nosorogu, do pomorske bitke i morskim psima u Koloseumu. Negativci su atraktivni, pogotovo Denzel Washingtonov lik koji je glumom za koplje iznad svih ostalih, mada su i Pascal i Nielsen tu negdje. Paul Mescal glasom i stasom djeluje kao i podsjeća cijelo vrijeme na mladog Russel Crowea, vjerojatno je to namjerno tako napravljeno. Posebno su me se dojmili ludi carevi Caracalla(Fred Hechinger) i Geta(Joseph Quinn) koji izgledaju i djeluju kao psihotična verzija Eda Sheerana hehe. Sva dva i pol sata me film držao napetim na rubu sjedala u kinu, a mogu reči da sam se na neke scene i pošteno naježio kao i kada sam gledao prvi dio. Što se mene tiče, riječ je o dostojnom nastavku. Dobra priča s manjim, zaboravljivim nelogičnostima, atraktivne borbe i odličan završetak čine ovaj film jednim od filmova kojima ću se uvijek rado vraćati. Top! Vrh!

Dreamworksov The Wild Robot mi je bio pravo malo ugodno iznenađenje. Dugo nisam pogledao neki crtić, pa rekoh sam sebi, hajde da vidimo u čemu je stvar s ovim filmom za kojeg sam čitao samo riječi hvale. Priča je dobra: nakon kvara, svemirski brod pada na nenaseljen otok. Inteligentan robot zvan Roz je prisiljen povezati se s životinjama koje žive na otoku te se brinuti za siroče gusku Brightbilla uz pomoć lisice Finka. Roz susreće otpor i različite posvađane stanovnike odnosno životinje na otoku koji svaka tjeraju vodu na svoj mlin. Roz brine za Brightbilla koji od ružnog pačeta odnosno guske izrasta u heroja kod migracije gusaka u toplije krajeve. No, lijepo je prikazano ujedinjenje i poruka gledatelju da, kada dođe zima, odnosno kada dođu problemi, jedino unity, odnosno jedinstvo donosi spas. Problem je kada na otok dolete negativci odnosno Rozovi sunarodnjaci roboti koji žele donijeti samo uništenje i ništa dobroga. Da ne otkrijem baš sve, mogu reči da mi je ovaj crtić baš sjeo onako feel good film, prelijepe boje, prelijepo napravljen, a ne smijemo izostaviti i dobru glumačku postavu koja daje glasove počevši sa Lupita Nyong’o kao Roz, Pedrom Pascalom kao lisicom Fink, te Kit Connorom kao guskom Brightbillom. Tu su još i Bill Nighy, Ving Rhames, Mark Hamill i Matt Berry da upotpune odličnu postavu. Kod nas se u kinima prikazuje uglavnom u sinhroniziranoj verziji, no ja preferiram ovu verziju s originalnim glasovima. Moja preporuka za sve koji volite ponekad pogledati neki feel good crtić.

Već preko dvadeset godina aktivno pratim i volim Formulu 1 koja mi je jedan od najomiljenijih, ako ne i najomiljeniji sport. Tako pratim sve dokumentarce koji su izašli vezani uz legende ovog sporta kao odlične Senna i solidni Schumacher. O Nigelu Mansellu nisam znao puno, osim da je osvojio svjetsko prvenstvo u Formuli 1 daleke 1992.za momčad Williams. Ovaj dokumentarac je o vrtoglavoj karijeri Nigela Mansella, punoj uspona i padova, slomljenog srca i čelične volje. Uz Mansella, u ovom filmu govore druge dvije britanske legende i svjetski prvaci u Formuli 1, a to su Damon Hill i Jenson Button. Film počinje Mansellovim prvim vožnjama u motosportu krajem 60-ih godina dvadesetog stoljeća, do ulaska u Formulu 1, vožnje za tim Lotus i kasnijem prelasku u legendarni Williams pod vodstvom neuništivog Franka Williamsa. Film otkriva i neke detalje o nesreći u kojoj je Williams ostao kvadriplegičar, odnosno nisam znao da je Mansell bio s njim u automobilu kada se to dogodilo. Kronološki kroz godine film prati Mansellove sezone u F1, sve do katastrofalne nesreće u kojoj je slomio leđa i otišao, ali se vratio jači no ikad na nagovor Franka Williamsa i Patrick Heada te 1992.u poznim godinama za jednog trkača osvojio to toliko željeno svjetsko prvenstvo u Formuli 1. Legendarni brko je i danas aktivan tu i tamo, pa smo tako gledali kako je provozao svoj pobjednički bolid iz 1992.na festivalu brzine u Godwoodu uz mlade snage Sebastian Vettela i Lewisa Hamiltona. Sve u svemu, dobar i zanimljiv dokumentarac za sve ljubitelje Formule 1 poput mene.