All posts by vladkraykulla

Active member of alternative underground scene and culture since early 1990-ies. Underground is a way of life!

(novi post – recenzija) Willow – dobra serija sa nažalost samo jednom sezonom

Kada sam bio mlad, fantasy film Willow bio mi je i ostao jedan od najdražih filmova tog žanra i najdražih općenito. Zato sam ostao ugodno iznenađen kada je Jonathan Kasdan stvorio seriju Willow od osam epizoda prve i nažalost jedine sezone. Priča se događa godinama nakon događaja u filmu. Lik Mad Martigana kojeg je u filmu glumio Val Kilmer je nestao negdje na misiji borbe protiv zle Crone koja prijeti da pokori svijet. Tu je u igri i magični oklop kojeg može nositi samo izabran ili izabrana. Djevojčica Elora Danan koja je u filmu bila predodređena da spasi svijet od zle kraljice Bavmorde sada je odrasla žena čiji identitet skriva Sorsha(Joanne Whalley koja reprizira ulogu iz filma), sada kraljica. Nakon što zle snage(odlično napravljeni negativci), sluge zle Crone napadnu dvorac i otmu princa Airka, njegova sestra princeza Kit(Ruby Cruz) okuplja društvo šaroliko kako i pristaje fantasy romanu i knjizi i pomognuti legendarnim čarobnjakom Willowom(Warwick Davis reprizira ulogu iz filma) kreću naći Airka i boriti se s Crone, koja boravi u Bezimenom gradu s druge strane Polomljenog mora. Pozitivna strana serije je okej priča, sezona bez filler epizoda i koja tjera ljubitelja fantasya kao što sam ja da se uživi totalno u epizode i s napetošću gleda dalje i dalje sve do kraja sezone. Efekti su super, scene borbe i bitaka solidne. Jedino što smeta je povremeno gluma, pogotovo Warwick Davisova u ulozi Willowa, ponekad mi je toliko bio iritantan kada izgovara svoj tekst, kao da recitira ili čita knjigu, to mi je bio mali minus seriji. Drugi glumci su manje više okej. Kao i u svemu današnjoj woke kulturi, tu je i gay par cura, ratnik tamne boje kože i sve je jako složeno tolerantno i u skladu s trendovima Hollywooda koji teži woke kulturi stalno. No nema veze. Kraj sezone upućuje na nastavak u drugoj sezoni, no ona se neće desiti. Lucasfilm je otkazao snimanje druge sezone, pa će ova serija nažalost ostati na jednoj sezoni, solidnoj i ostaje žal za nastavkom ove epske fantasy priče.

(novi post – recenzija) The Platform 2(2024.) – onaj osjećaj kada se pitaš WTF?!

Sa osmijehom na licu se sjećam prvog The Platform. Bilo je to pravo ugodno iznenađenje, distopijski sf s elementima horrora i gorea, pomalo nalik Cube filmovima. Znam da sam ga s užitkom pogledao od početka do kraja. Malo sam se iznenadio kada sam vidio da je izašao drugi dio odnosno nastavak kojeg je režirao isti čovjek koji je stvorio prvi dio, odnosno Galder Gaztelu-Urrutia. Film je španjolski i od španjolskog horrora sam uvijek imao velika očekivanja, a puno sam i dobio u većini slučajevu. No, ovdje u sat i četrdeset pet minuta nisam uspio pohvatati, ama baš ništa. Radnja filma se i dalje događa u nekoj distopijskoj građevini sa više razina gdje se platforma s hranom pomiče između katova i oni dolje praktički više ništa nemaju za jesti kada platforma stigne do njih. No, priča za razliku od prvog filma je toliko kaotična i toliko bizarna, da ja stvarno ne znam što sam točno gledao. Ispresijecan flashbackovima, u filmu se zbilja ne zna tko pije, a tko plaća. Podjela zatvorenika odnosno stanovnika platforme je na Barbare i Prosvijećene, ima ponešto gore scena i efekata, no cijelo vrijeme kako je film išao dalje rastao mi je veliki upit WTF iznad moje glave. Ovo je totalno bezvezno i molim da preskočite radije na nešto vrijednije vašeg vremena.

(novi post – recenzija) The Bikeriders(2023.) – odlična posveta filmovima o motoristima

O ovome filmu sam slušao i čitao samo riječi hvale, pa rekoh vrijeme je da ga konačno pogledamo. Jeff Nichols je režirao i uz Danny Lyona napisao scenarij za ovaj skoro pa retro film. Priča je rađena u obliku intervjua koje je jedan od likova provodio s Kathy(odlična Jodie Comer), djevojkom koja se zaljubila u Bennya(Austin Butler), člana motorističkog kluba Vandals. Ona se uskoro i udaje za Bennya. Vandalse vodi karizmatični Johnny(fenomenalan Tom Hardy, meni jedan od najdražih glumaca). Oni putuju i zabavljaju se prerastajući sve više u bandu i tonući u kriminal. Benny mora birati između Kathy i odanosti Johnnyu kada stvari potonu preduboko. Odlična priča i odlična glumačka postava čine ovaj film a must see. Više film ceste i drama nego triler, film prikazuje život bikerske ekipe 60-ih i 70-ih godina 20.stoljeća. Uz spomenuti trolist glavnih glumaca, tu je i legenda Michael Shannon kao spaljeni Zipco i Walking Dead legenda Norman Reedus u ulozi Funny Sonnya, ulozi prilično sličnoj Darylu iz TWD serijala. Film je pitak, možda bi bilo po mom ukusu više da je priča još malo podebljana, ima nekih tankih dijelova, ali sve u svemu riječ je o odličnom filmu kojeg neću zaboraviti nego ga s guštom pogledati ponovo kada dođe jednom vrijeme za to. Podsjetio me na Sons of Anarchy u nekim dijelovima, koja mi je jedna od najboljih serija svih vremena. Film je također odlična posveta filmovima o motoristima kao što su Easy Rider, The Wild One i sličnim legendarnim rado gledanim filmovima.

(novi post – recenzija) Under Paris(2024.) – jedan od boljih animal attack filmova!

Dugo nisam gledao neki dobar animal attack horror, pa rekoh sam sebi moram pogledati ovaj Netflixov film, jer sam čuo preporuke i redatelj Xavier Gens mi je zapeo za oko odličnim filmovima Frontieres i The Divide. Priča počinje kada znanstvenica Sophia(Berenice Bejo) izgubi cijelu posadu pokušavajući snimiti i/ili uloviti morskog psa zvanog Lilith. Mjesecima kasnije Lilith na neki način uplovi u rijeku Seine ispod Pariza, prilagodi se slatkovodnom životu i stvori gnijezdo nove vrste morskog psa, a na Sophii i traumatiziranom riječnom policajcu Adilu(Nassim Lyes) je da pokušaju zaustaviti Lilith u pohodu, pošto se uskoro približava triatlon utrka upravo u Seini. Moram napomenuti da ovaj film cijelo svoje trajanje pati od nekog manjka akcije i uzbuđenja, dok je zadnjih petnaest minuta, pogodili ste, na utrci triatlona potpuni kaos i ludnica. Akcijske scene i napad morskog psa su odlično napravljeni, onako vidi se da su cgi, ali nisu nametljivo kompjuterski kao u nekim filmovima. Malo su prekopirali Jaws u glupavom ponašanju gradonačelnice koja ne želi otkazati triatlon, iako je upozorena na vrijeme o postojanju mogućnosti napada goleme morske psine zvane Lilith. Sophia i ekipa mogu pratiti Lilith neko vrijeme zbog odašiljača kojeg Lilith ima na tijelu, ali glupavo ponašanje likova aktivistkinja uskoro oteža tu mogućnosti i zapravo je napravi nemogućom. Gore scene su dobre, morski pas je brutalan i nema milosti, ima tu udova koji lete na sve strane, prepolovljenih tijela, odgriza nogu, ruku, a da ne spoilam, zadnjih deset minuta filma su vrijedni gledanja cijelog pomalo usporenog filma prije toga. Kraj je napravljen odlično, ostavljena je mogućnost nastavka. Ovo je pomalo slow burner, ali jedan od boljih animal attack horrora!

(novi post – recenzija) 3 Body Problem – kompliciranija, ali odlična sf serija!

David Benioff i D.B.Weiss su poznati kao tvorci megapopularnog Game Of Thrones, ali evo ih opet u pokušaju da rekreiraju napetost i popularnost kao što su stvorili sa svojim prijašnjim radom. Ovog puta predložak Netflixove serije je sf trilogija kineskog pisca Cixin Liu čiju prvu knjigu u serijalu sam i ja pročitao i čini mi se komplicirana, ali odlična. Dakle, ako očekujete epske bitke, herojske činove i epski fantasy odmah prestanite ovo čitati i nađite nešto drugo za gledanje. Radnja ove serije je malo kompliciranija i počinje u doba kineske kulturne revolucije do dana današnjeg. Invazija vanzemaljaca zvanih San-Ti je neminovna za 400 godina od danas, dolaze nas uništiti kako bi spasili sebe. Znanstvenici se ubijaju u čudnim samoubojstvima i na grupi odabranih znanstvenika je da pronađu što se događa i što će se dogoditi. 3 Body Problem je znanstvena fantastika u punom smislu te riječi, dakle puno povezana s fizikom i svemirom te je možda malo teže za pratiti neke stvari, ali serija u ovih osam epizoda prve sezone je toliko pitka i toliko zanimljiva da se gleda onako s guštom. Da ne ispadne da nema, ima i ponekih scena akcije i fenomenalna scena s brodom u Panamskom kanalu, tko će gledati taj će znati o čemu govorim. Glumačka postava je odlična, s veteranom Liamom Cunninghamom(poznate ga kao Sir Davosa iz Game Of Thrones), a kao poveznica s Game Of Thrones su tu još i Jonathan Pryce i John Bradley iz spomenute serije. Na čelu mlađe skupine glumaca koji tumače grupu znanstvenika su odlični Jovan Adepo, Eiza Gonzalez i Jess Hong. Ima tu i drame, misterije, znanosti, akcije i osjećaja bespomoćnosti pred moćnim neprijateljem. Prva sezona završava cliffhangerom, a serija je dobila drugu i treću sezonu i sada se nadam da se nećemo morati dugo strpjeti i čekati drugu sezonu koja bi trebala biti negdje ne zna se točno zasad kada.

(novi post – recenzija) 9 Windows(2024.) – još jedan klon starijih ideja

9 Windows je djelo scenaristice/redateljice Lou Simon. Liza ostaje paralizirana nakon prometne nesreće u kojoj je izgubila roditelje i taman trebala početi stažirati za FBI kao računalni stručnjak. Jedino društvo su njoj 9 ekrana preko kojih gleda online postove drugih korisnika i trola ih. Sve se poremeti kada jednog dana posvjedoči kako je neki luđak online ubio psa. Nitko njoj ne vjeruje, ali tajanstveni korisnik počne ubijati i ljude online, a Liza shvati da je i ona postala meta. Heh, sve bi bilo dobro da ovo nije još jedna rehashed ideja velikog Hitchcocka i njegovog Prozora u dvorište. Verzije te ideje smo gledali u mnogo boljim filmovima i verzijama nego što je ovaj. Diana Garle kao Liza je totalno neuvjerljiva i nema kemije sa Christopherom Millanom koji glumi Jeffa, njenog jedinog prijatelja i fizioterapeute koji je zapravo zaljubljen u nju. Tu su još zaboravljene legende B i C produkcija William Forsythe kao detektiv i Michael Pare kao umirovljeni agent FBI-a. Negativac nije atraktivan kao što bi u ovakvim filmovima trebao biti, scene ubojstva su nemaštovite osim jedne uporabe ručne bušilice. Film traje milosrdno kratko kojih sat i dvadeset minuta i kraj je standardan i nekako očekivan kao u milijun drugih boljih filmova. Sve u svemu, radije preskočite i pogledajte nešto bolje i zanimljivije.

(novi post – recenzija) Terrifier 3(2024.) – jedna od najboljih slasher franšiza ikad?!

Na prvi Terrifier sam naletio slučajno, nakon što sam na puno horror portala pročitao hvalospjeve na račun filma. Kada sam ga pogledao ostao sam zapanjen, kako je dobar slasher sa puno gore efekata, te odličnom killerom creepy klaunom Artom(odličan David Howard Thornton). Drugi dio je bio još bolji, s over the top killovima, dobrom pričicom za sve nas koji volimo moderan slasher, te odličnim soundtrackom. Da pojasnim, gledanje Terrifiera 3 je za mene bilo kao da slušam Cannibal Corpse ili Mortician albume, dakle gore, gore i samo gore. Radnja se nastavlja na dvojku, kada Sienna(Lauren LaVera) i njen brat Jonathan(Elliott Fullam) pokušavaju srediti živote i uživati kod rodbine u božićnim blagdanima. Ono što ne znaju je da je Art the Clown preživio i uz pomoć opsjednute nakazne Victorie(Samanta Scaffidi) želi osvetu i počinje ponovo ubilački mayhem. Ono što fascinira je ideje koje Damien Leone, koji je ujedno i redatelj ima za killove. Uvodnih deset minuta će vam teško biti probavljivo ako ste slabijeg želuca i niste hardcore horror fan. Isto tako, scene bombe u shopping mallu istodobno izaziva smijeh, ali i užas. Tu je i naprosto nenadjebiva scena killa pod tušem. Film u gore elementima varira između gotovo crtićkog pretjerivanja i tona krvi i crijeva i prerezanih svega i svačega. Također, Terrifier 3 ima i hommage nekim poznatim horror filmovima, kao što je recimo Black Christmas, a pojavljuje se i legenda make up efekata i slashera 80-ih Tom Savini u maloj cameo ulozi, tu je i wrestling legenda Chris Jericho u ulozi bolničara u ludari, koji, pogađate najebe od strane Arta i Victorie. Finale filma s final girl postulatom slasher horrora je odlično napravljeno i podsjetilo me na Evil Dead filmove, pogotovo jedna scena, vidjeti ćete koja. Mislio sam da će to biti kraj, finalni dio trilogije, no kraj ostavlja otvorenu mogućnost nastavka, a ako će biti na razini prva tri biti će super. Trojka ima najveći bodycount, najrazrađenije brutalne killove, još više creepy Arta i definitivno će cijela trilogija još dugo vremena biti dragulj u kruni slasher horror filmova novog milenija. Topla preporuka.

(novi post-recenzija) Longlegs(2024.) – jedan od boljih psiholoških trilera godine

Ovaj film redatelja i scenarista Osgooda Perkinsa su reklamirali kao najstrašniji horror godine, no to je daleko od istine, ali film je definitivno creepy, pogotovo zahvaljujući genijalnom Nicolas Cageu u ulozi serijskog ubojice Longlegsa. Cage je teško prepoznatljiv zbog maske i šminke koju nosi, ali je definitivno ostvario jednu od uloga života. FBI agentica Lee Harker je na misiji hvatanja serijskog ubojice koji ostavlja okultne poruke na mjestima zločina. Modus operandi je uvijek isti. Otac familije poubija familiju, a onda sebe. Poruke su na okultnom jeziku, potpisane Longlegs. Lee uspijeva dekodirati poruke i kako se klupko odmotava kreće se prema neumitnom mračnom twistu na kraju filma, koji čini ovaj film jednim od najboljih psiholoških trilera ikada, a definitivno ove godine. Film ima neku gušeću, mračnu atmosferu i snimljen je onako u retro štihu. Kraj filma odnosno twist na kraju mi je bio totalno iznenađenje, iako sam imao neke primisli što bi moglo biti, ali odvelo me u potpuno drugom smjeru. Maika Monroe je odlična kao pomalo vidovita agentica Harker, pomalo kanalizira Jodie Foster odnosno njenu ulogu u Silence of the Lambs. Prava zvijezda koja krade svu pažnju je Nicolas Cage kao negativac, Cage je ujedno i jedan od producenata filma. Da li je film najstrašniji horror godine? Definitivno nije. Je li film odličan psihološki triler, koji ima nadnaravne elemente? Je. Moja topla preporuka.

(novi post-recenzija) When Evil Lurks(2023.) – zlo je svuda oko nas

Nekako u zadnje vrijeme naletim na dobre horror filmove, iako je moj omiljeni žanr zapao u neku letargiju remakeova, rebootova, nastavaka i šta ja znam čega sve ne. Onda kada misliš da nema više baš dobrih horror filmova, naletim na ovaj dragulj. Demian Rugna je napisao i režirao ovaj odličan argentinski horror. Radnja je slijedeća, u zabačenom selu dvojica braće, Pedro i Jimi saznaju da je susjed na idućoj farmi opsjednut i da će uskoro roditi zlo. Uz pomoć susjeda Ruiza krenu se osloboditi tijela i time pokrenu lanac zlih događaja koje je teško zaustaviti. Ovaj film me naprosto oduševio, da ne spoilam sad cijelu radnju. Na početku sam mislio, o ne, opet jedan possession horror, no grdno sam se prevario. Film je kombinacija atmosferičnog kozmičkog Lovecraftovskog horrora, Evil Deada i ima neku opaku atmosferu. Također, pun je gore efekata i to odličnih i ne libi se gaziti sve postulate žanra svojom svježinom i naprednošću. Kada bolje promislim, film je zapravo za mene neka alegorija o postojanju zla koje se ne može izbiti ili izliječiti u svima nama. Gluma je odlična kao i atmosfera beznađa. Kraj me ostavio malo zbunjenim i otvorenim prostorom za nastavak, koji se nadam, ako ikada bude napravljen, da neće upropastiti sve dobro što je ovaj film donio.

(new post-review) Lee(2023.) – solidan biopic o ustrajnosti žena u teškim situacijama

Kate Winslet je skoro cijelo desetljeće skupljala sredstva i pripremala ovaj film kao producentica i glavna naslovna glumica. Odabrala je debitanticu Ellen Kuras kao redateljicu, a film je napravljen po predlošku knjige Lives Of Lee Miller, koju je napisao i objavio njen sin Antony Penrose 1985., osam godina nakon smrti dotične. Film je biopic o Lee Miller, bivšem modelu, a sada fotografkinji i dopisnici poznatog časopisa Vogue. Pošto volim biopicove, ovo sam s radošću otišao pogledati u naše kino. Ovaj film fino radi gradaciju prikazujući ostarjelu Lee kako priča novinaru svoju životnu priču na imanju negdje na engleskom selu. Priča fino počinje bezbrižnim danima prije početka Drugog svjetskog rata, dokolici punoj zabave, pića, smijeha i seksa. Lee se zaljubi u Rolanda, britanskog umjetnika(odličan Alexander Skarsgard) i odseli u Veliku Britaniju. Tamo radi za britansku verziju Vougea, te nakon bombardiranja i njemačkog Blitzkriega, odluči otići s američkom vojskom u Europu nakon iskrcavanja u Normandiji, želeći fotografirati rat i okrutnost iz prve ruke. Uz pomoć kolege Davya(Andy Samberg) ona ode i iskusi svu brutalnost i ratovanje iz prve ruke, kulminirajući potresnim fotografijama iz oslobođenog konclogora Dachau. Film ima i nekoliko zanimljivih scena, kao što je kupanje Lee i fotografiranje u Hitlerovoj kadi u njegovom stanu u oslobođenom Minhenu. Isto tako, pošto je film djelomično snimljen kod nas, pojavljuje se u kratkoj cameo ulozi Marinko Prga kao zarobljeni nacistički časnik i izgovara samo dvije riječi, a to su, pogađate Heil Hitler hehe. Film ima opuštajućih momenata, napetih ratnih akcijskih scena, emocija u oslobođenom Parizu, šokantnih scena u Dachau, a tu je i pomalo, da ne otkrijem sad, iznenađujući pomalo poetski twist na kraju koji ostavlja gledatelja s pitanjem-dva u glavi kada vidi kraj filma. Brijem da je Lee napravljen s aspiracijama za nagrade, Oscar i slične, ali iako je dobar film, nema mi onu nekakvu crtu da bude zapamćen i nije jedan od tih koji bi po mom mišljenju bili zavrijedili da dobiju prestižnu nagradu. Solidno.

7/10