Sa osmijehom na licu se sjećam prvog The Platform. Bilo je to pravo ugodno iznenađenje, distopijski sf s elementima horrora i gorea, pomalo nalik Cube filmovima. Znam da sam ga s užitkom pogledao od početka do kraja. Malo sam se iznenadio kada sam vidio da je izašao drugi dio odnosno nastavak kojeg je režirao isti čovjek koji je stvorio prvi dio, odnosno Galder Gaztelu-Urrutia. Film je španjolski i od španjolskog horrora sam uvijek imao velika očekivanja, a puno sam i dobio u većini slučajevu. No, ovdje u sat i četrdeset pet minuta nisam uspio pohvatati, ama baš ništa. Radnja filma se i dalje događa u nekoj distopijskoj građevini sa više razina gdje se platforma s hranom pomiče između katova i oni dolje praktički više ništa nemaju za jesti kada platforma stigne do njih. No, priča za razliku od prvog filma je toliko kaotična i toliko bizarna, da ja stvarno ne znam što sam točno gledao. Ispresijecan flashbackovima, u filmu se zbilja ne zna tko pije, a tko plaća. Podjela zatvorenika odnosno stanovnika platforme je na Barbare i Prosvijećene, ima ponešto gore scena i efekata, no cijelo vrijeme kako je film išao dalje rastao mi je veliki upit WTF iznad moje glave. Ovo je totalno bezvezno i molim da preskočite radije na nešto vrijednije vašeg vremena.