U zadnje vrijeme mi se zaredalo nešto dobrih domaćih filmova u kinu, pa smo eto otišli pogledati i novi film redatelja Nevia Marasovića koji je uz Janka Popovića Volarića i Lanu Barić ujedno koscenarist filma. Riječ je o simpatičnom malom djelcu, u kojem redatelj u srednjim godinama Niko(Janko Popović Volarić) pozove svoju bivšu djevojku Saru(Lana Barić) na Bled gdje boravi radi rehabilitacije koljena kako bi napisali zajedno scenarij za njegov novi film koji bi se trebao bazirati na njihovoj negdašnjoj vezi. Slijedi suočavanje sa prošlošću i naposlijetku katarza za njih oboje. Film je jeftin, ima samo dvoje glumaca koji su ostvarili odličnu međusobnu kemiju i funkcioniraju sasvim super. Iako po scenariju liči na neku drametinu, film je zapravo prilično feel good onako nastrojen, pitak i lako se gleda. Ono što me zasmetalo su neki skokovi nelinearne radnje u prošlost i/ili budućnost, što se srećom nije dogodilo puno puta za vrijeme filma i može se pratiti sve do samog kraja. Film traje samo sat i petnaest minuta, ali je to sasvim dovoljno za ovakvu vrstu priče, a da ne bude predugo i ne smori. Sve u svemu, još jedno dobro domaće ostvarenje koje pokazuje da je hrvatska filmska scena na sasvim dobrom nivou trenutno.