Sve nešto u zadnje vrijeme u kinu pohodim dobre domaće filmove, pa me tako nije zaobišao ni ovaj film redateljice Čejen Cernić i scenarista Tomislava Zajeca. Priča je vrlo zanimljiva. U jednom selu prijeti poplava zbog nabujale rijeke i mještani grade zečje nasipe. Marko je naizgled sretan srednjoškolac, bavi se sportom, ima curu i sjajno društvo. No umre mu susjed i njegov sin Slaven se vratio iz Berlina kako bi prisustvovao očevom sprovodu. No, malo ljudi zna da Marko i Slaven imaju ljubavnu prošlost zbog koje su roditelji Slavena otjerali iz kuće u Njemačku. No, ljubav se ponovno razbukta, stari plamen gori, a Markovi i Slavenovi životi više neće biti kao što su prije bili. Priča je odlična, prikazuje koliko je teško biti gay u malim ruralnim sredinama. Fuck, teško je biti gay u velikim multi kulti gradovima, a kamoli u maloj seoskoj sredini. Mladi glumci Lav Novosel kao Marko i Andrija Žunac kao Slaven su odlični, potpomognuti veteranima kao što su Filip Šovagović i Alma Prica, a posebnu pažnju zaslužuje mladi glumac Leon Grgić sa Downovim sindromom koji je maestralno odglumio Fiću, Markovog brata, a tu je još i odlična mlada Franka Mikolaci kao Markova cura Petra. Film ima nekih odličnih fotografija, zvukova kao konstantan šum nabujale rijeke, sivila hrvatskog sela, neke beznadnosti, a opet nade. Tu su i neki zanimljivi kadrovi životinja korišteni kao preneseno značenje nekih događaja u filmu. Sve u svemu, još jedno dobro domaće ostvarenje i zapamtite, kao i u punku i hardcoreu, tako i u filmu, support your local scene!